Povod za ovaj tekst je vest iz „Blica“ i Queeria blog „Pretukli i zapalili mladića zato što ne posti“
Razlog da se oglasim je taj što neki ljudi jednostavno ne veruju da na ulici možeš da dobiješ batine za ništa.
Meni lično se desilo u Beogradu da budem napadnut samo zbog načina na koji sam pogledao Budalu koja je šla ulicom i mahala rukama kao vetrenjača. Pogled je trajao par sekundi i zaboravio sam na prizor istog momenta kad sam okrenuo glavu. Odjednom me neko zgrabio za majicu i uneo mi pesnicu u lice
Mali prilog priči "Kuda ide naše društvo / školstvo / roditelji / deca "
Branka Blek Rouz šamarala dete
...i, treba li ova vest baš ovako da bude naslovljena ?
Treba li suditi ovoj ženi? Prekršajna? Ok? Možda krivična, ipak - striptizeta je u pitanju ?
Šta će biti sa malim siledžijom koji je, jadan, dobio po tintari ?
Pomagajte, ljudi... Treba da napišem nekakav rad na temu ''DODIR U NAŠOJ TRADICIJI'', a meni se baš ne da da preturam po podacima, već bih po svom običaju da uradim nešto na moj način. Znači, treba mi malo muškog, malo ženskog razmišljanja na tu temu. Ličnog, ne šta kažu sociolozi i psiholozi (to već imam), već šta kažete vi.
Ok, znam, telesni dodir ili čulo dodira jeste prvo čulo koje se razvija kod beba. Nedostatak istog, može pogubno uticati na psihofizički razvoj itd itd..
Ja mislim da smo taktilno društvo,
update (03.02. 22.00h) :
Sada, kada skoro sigurno znamo šta se to dogodilo danas, opet mi pada na pamet ova pesma.
Logično. Ne mogu da dočekam da vidim...šta će se desiti sutra ...
LM, evo jedne lepe pesme za poslušati, pogledati & popizdeti :
Unfuckable iz Beograda zamolio me je da ovaj tekst koji je objavio vip bloger objavim na ovaj blog.
Tkzv Tekst je objavljen pre par sati i (razumljivo: stena puca, dub se lama, Srbija nalazi svoju dušu, porođajne muke, katarza, sva ta slova, sve te reči, smrt tiranima, sloboda dečici) zatvoren je za komentare.
E ovaj nije.
Može da se desi svašta, naravno.
Eh... što ti je moć navike... Htela ja nešto da pišem... pa počinjala... pa brisala... Ne ide. Neće pa neće. Smislim ja da se vratim kod Unfa - pa kol'ko košta da košta - i evo me.
A baš sam htela o navikama, i eto, ovo je najbolje mesto za to. Navikla sam da se on brine o postavljanju, banovanju, očuvanju lika i dela... (Da li će i On po navici da objasni da On
Sećate li se vica o malom Mujici i njegovom pismenom zadatku ?
"Funkcioneri Srpske radikalne stranke (SRS) Vjerica Radeta i Petar Jojić posetili su pre nekoliko nedelja Milorada Ulemeka Legiju u Centralnom zatvoru u Beogradu, piše "Blic" pozivajući se na izvor u vrhu policije, prenosi agencija Beta.
U sred ovog letnjeg olimpijsko – gruzijskog žara, vidim da niko, sestre blogerke & braćo blogeri, nije reagovao na ovu skandaloznu vest koja je duboko potresla menekaotakvog & moj Mali Osećaj za Pravdu.
Onu Pravdu koja treba da je ista za sve, da budem precizniji.
Vest možete pročitati – ovde.
Sasvim sam siguran da, kao što smo i Mi ovde omogućili ulazak mnogih poznatih svetskih brendova i lanaca – bez straha
Moj prvi post ovde trebalo je da ima daleko vedriju temu. Trebalo je da bude i pažljivije uređen.
Ali – ne da mi se … - žurba…?
Ako je trač – jeziv je ( koliko je verovatan…)
A, ako je istina……
Evo priče - čuo sam je sinoć iz relativno pouzdanog izvora, i sve detalje koje znam prenosim ne upuštajući se u procenu istinitosti
….dakle, devojka, II - III razred srednje škole nestala je pre nekoliko dana u Beogradu vraćajući se iz škole.
Nekoliko dana niko nije mogao da je nađe, nije bilo ni poruka eventualnih
Odsustvo svakodnevnog čemera obično znači da je sreća prisutna.
Odsustvo rada = prisustvo nerada = sreća
Osim ako ne pratite vesti.
A vesti ....nisu bile dobre : troje mladih ljudi, omamljeni dahom Đavola koji je za tu priliku obukao devičanski ledenohladni veo, prestali su da postoje u trenu.
Samo još jedna vest na 12.strani nekih novina.
Samo još jedan grom u nečiju kuću.
Samo još jedan broj u dugom nizu besmisla.
Samo još jedna jadikovka,zakasnela, naravno : “Ne brže od života”
Samo još jedna cigla u Zidu Plača Saobraćajnog Haosa