2009-06-19 11:11:30
Kultura

Istočnjačke religije, čemu? (VII)

vladimir petrovic RSS / 19.06.2009. u 12:11

Onaj koji je zaista dobar, nikada nije nesrećan. /Onaj koji želi da bude neprekidno srećan, mora često da se menja. /Kad nešto ne znaš, saznanje da ne znaš već je znanje. /I najpostojanija belina postaje crna u dodiru sa crnom bojom. /Mora li mudrac mnogo znati? Ne, množina nije važna. /Isprazno je učiti, a ne razmišljati. Opasno je razmišljati, a ne učiti. /Neka otac bude otac, sin - sin, vladar - vladar, a činovnik - činovnik. /Bolje je biti jadan nego neposlušan prema vlasti. /Plemenit čovek misli na dužnost, nečastan čovek o koristi. /Narod treba terati

 

Zebra ima pravo na svoje pruge (Afrička izreka)

1. Kad pomislim na veštice, ja se obično setim moje Monike (svako ima svoju Mo, zar ne?), jer njoj su vradžbine, veštice i vešci bliži nego meni, pošto o njima zna mnogo. S druge strane, kao što sam već ranije indiskretno nagoveštavao, ona se i dalje (samoinicijativno, ali uz moju prećutnu saglasnost) brine

 
2009-04-29 15:11:31
Kultura

Istočnjačke religije, čemu? (V)

vladimir petrovic RSS / 29.04.2009. u 16:11

 Budizam, koji je danas religija, teologija, mitologija, slikarska i književna tradicija, metafizika (ili, bolje rečeno, niz metafizičkih sistema koji se uzajamno isključuju), prvobitno je bio disciplina spasenja, neka vrsta joge (reč joga sadržana je u latinskoj reči iugum, što će reći «jaram»).

... Buda, kao ni Hristos, nikada nije nameravao da osnuje religiju. Cilj mu je lično spasenje grupe kaludjera koji veruju u reinkarnaciju, a žele da je izbegnu.

H. L. Borhes

Ni postojanje, ni nepostojanje,

 

                                       Prava ljubav se sastoji u tome da nekom biću, ili bićima, želimo dobro. Italijani imaju predivan izraz kad hoće da kažu «Volim te»: Ti voglio bene. To je ono što treba postići kod sebe na svim ljudskim planovima. (Margerita Jursenar)

U naslovu, Margerita je treća po redu, ali je u ovoj prilici veoma tačna ona engleska izreka «The last, but not the least». Svakako da ona nije manje važna od Isidore i Simone, jer sve one su na svoj način značajne.

 
2013-01-16 17:06:26
Gost autor

NAŠI umobolnici, a i VAŠI...

vladimir petrovic RSS / 16.01.2013. u 18:06

Gost autor: Nurudin

--------------------------------------------------------------------------------

Nije ovo, djeco, Knešpolje,

 ovo je polje nevolje!

 Ko li će ove godine kositi?

 Ko li će djevojke prositi?

 Ko li će rakije peći?

 Ko li će slanine sjeći?

STOJANKA MAJKA KNEŽOPOLJKA, Skender Kulenović

 

                                                    Rekoh i spasih svoju dušu (Dixi et salvavi animam meam)

Preturajući po policama jedne starinarnice naiđem na knjigu Raspikuće, od Valentina Petroviča  Katajeva,  izdanje iz 1930. godine.

Prvo što mi pada na pamet jeste da me Katajev ne zanima mnogo, mada, s druge strane, nisam ravnodušan prema starim knjigama  (naročito onima iz perioda 1900/1920). Ipak, urođena radoznalost me tera da knjigu uzmem u ruke i pogledam je malo bolje. Primećujem da je dobro očuvana, čista i suva; i da lepo miriše - baš onako staroknjiški! A onda, neočekivano, vidim da je predgovor napisao - Miloš Crnjanski! Oh là là!' zapevuši neki razdragani glasić u meni, u stilu pesmice štrumpfetkaste Britni Pirs (Britney Pears). To je ohrabrujuće, kažem sebi: ako je veliki Crnjanski bio izvoleo napisati predgovor, knjiga u pitanju bi morala biti  interesantna!

 
2009-12-03 16:40:15

Monika i ja (III)

vladimir petrovic RSS / 03.12.2009. u 17:40

           Rano ujutru, otac kuca na vrata sobe svog sina: "Probudi se!". Sin odgovara: "Neću da ustanem, tata". Otac viče: "Ustaj, moraš u školu!". "Neću da idem u školu", odgovara sin. Otac ga pita: "A zašto nećeš?". Sin odgovara: "Neću, iz tri razloga. Kao prvo, škola mi je dosadna; drugo, učenici mi se rugaju; a treće - mrzim školu". Otac mu onda uzvrati: "Dobro, sada ću ja tebi reći tri razloga zbog kojih moraš da odeš u školu: kao prvo, to je tvoja dužnost; drugo, jer imaš četrdeset i pet godina; a treće, jer si direktor

 
2010-03-01 00:47:47
Gost autor| Muzika

Univerzum srca: Šopen

vladimir petrovic RSS / 01.03.2010. u 01:47

  Piše: Aleksandar Petrović 

Dečak se iskrao iz sobe i nečujno spustio niz stepenice. Sa uzbuđenjem je prišao velikom instrumentu. Podigao je, lagano, poklopac i dodirnuo dirke. Uskoro su ga okružili roditelji i sestre, koji su ga nemo slušali. Bili su zadivljeni. Dečak je svirao komade koje je, u danima pre toga, izvodila njegova majka. Još nije

 

Sedim sa Žakom u jednom bistrou, dok čekamo da nam se pridruže neki drugari, pa on, usputno, počinje da priča kako su „... Francuzi moderni, naročito u oblasti ljudskih prava, da se ponašaju i žive u duhu svog vremena, bla, bla, bla“. Ja ga gledam belo. Ne znam šta da kažem, gucnem pićence, pa se pitam da li da tražim neko dodatno pojašnjenje, ili da ćutim, pošto je tema ljudskih prava široka do beskonačnosti, pa je ja, kad mogu, izbegavam.

 

Pošto ćute  mnogo kvalifikovaniji blogeri od mene za pisanje na književne teme, baveći se drugim stvarima, ili zbog nedostatka vremena, ja želim da kratko skrenem pažnju na upravo odredjenog nobelovca za književnost.

Odavno u literarnom svetu nije bilo takve i tolike saglasnosti oko dodele Nobelove nagrade  - svi se slažu da je ove godine otišla u prave ruke -  sedamdesetčetvorogodišnjem  Peruancu Mariju Vargas Ljosi (Mario Vargas Llosa). Ljosa je zasigurno jedno od najslavnijih književnih imena danas u svetu. Usput,

 

vladimir petrovic

vladimir petrovic
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  31.01.2007 VIP izbora:  159 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana