edit: Jedno moje "J'accuse" (Optužujem)
Ne žurite sa osudom da sam ja preslobodan u izražavanju, pa da, u stilu blogokolege Drage Kovačevića, tražite da mi se oduzme autorska opcija (on je to nedavno radio, poor soul, kada mu se nije svideo moj blog o Nataši Kandić). Nemojte, nije fer! Jer, moja namera nije da vređam ičija osećanja, niti da ikome solim pamet, već da ukažem na neke svoje - začuđenosti.
- A kako se vi zovete?
- Samo trenutak, na vrh jezika mi je.
(Umberto Eko: Tajanstveni plamen kraljice Loane)
Ah, ta literatura.
Već sam ranije govorio da u knjigama možete naći sve (dobro, skoro sve) što vas zanima, samo ako malo ozbiljnije potražite, kao i da se sa literaturom može sve objasniti.
Eto tako, pre neki dan ja listam eseje Isidore Sekulić i naidjem na njena dva zanimljiva štiva o italijanskom piscu Luidjiju Pirandelu (Luigi Pirandello). Pirandelo je bio dobar pisac, nobelovac, pa je zasluživao i ozbiljno analiziranje, našta ukazuju i sami naslovi tih podužih Isidorinih eseja: «Problem relativiteta kod Pirandela» i «Luidji Pirandelo sa Henrikom IV». Pored priča i romana, Pirandelo je pisao i drame, pa ga mnogi cene prvenstveno kao - dramaturga. Njegove najpoznatije drame su «Šest lica traže pisca» (Sei Personaggi in Cerca d'Autore) i «Henrik IV» (Enrico IV).Nemo' da se lažemo! Sve je u tome da li neko ima ili nema ono što Španci nazivaju cojones (doslovno: muda)
Ako sve bude u redu, a izgleda da hoće, uskoro ćemo imati Paradu ponosa u Srbiji, kao što to imaju mnoge civilizovane zemlje Zapada. Neka bude! Znam, neki će slegnuti ramenima i reći da ni mi u Srbiji, izgleda, ne možemo živeti
Čednost je najneprirodnija od svih seksualnih perverzija (Aldous Huxley)
Apstinencija je - perverzija (Bill Maher)
We are all sick in our own way (Felix Quinn)
Samo pre nekoliko dana, u subotnjem Književnom dodatku Njujork Tajmsa (The New York Times Book Review) pojavila se kritika knjige "Druga strana
Moje je stanovište: naoružana neutralnost (Kjerkegor/Kierkegaard)
Kažu da je jednog popularnog političara mlađe generacije (ne mislim, dakle, na D. Mićunovića) lično krstio - mitropolit Amfilohije.
Ne znam da li mu to pomaže.
S druge strane, sigurno znam da uvaženom blogokolegi K. (koji sa uživanjem ovih dana ubira jeftine poene sprdanjem s „navodnim popom" iz mog prethodnog bloga i pružanjem utočišta onima koje mene blate i unižavaju), ne bi pomoglo ni da ga krsti lično - patrijarh Irinej, uz svesrdnu asistenciju glasovitih vladika Filareta i Pahomija. No go so.
Osetljivima i onima sa urodjeno jakim rodoljubivim osećanjima ne preporučuje se čitanje ovog bloga
Postoji mnogo knjiga i filmova na temu ljubavi prema domovini. U književnosti su tome naročito doprinosili - pesnici.
A od malih nogu su nam govorili da je domovina svetinja. Sećam se, kao što se sećaju i mnogi drugi, da su nas u prvim razredima pučke škole, naglašeno učili o domovini i rodoljublju. Govorili su, pored ostalog, da je domovina "nešto najvažnije na svetu", nešto "što se voli više od majke", više od devojke/mladića (što je eufemizam za ljubavnicu/ljubavnika), te da za domovinu treba da u svako vreme budemo spremni dati život, i tako to.