Jedna knjiga trese Zapadnu čitalačku hemisferu.
Tu knjigu neki svrstavaju u erotiku, drugi u pornografiju. Na prvi pogled, najmanje dve stvari padaju u oči: (1) tema je iz oblasti „tabu seksa" (sadomazohizam, bičevanje, vezivanje, dominacija/potčinjenost, odnosno gospodar/robinja, uriniranje u lice, fisting, sodomizacija, fetišizam i ne znam šta sve još) i (2) navodno je mnogo kupuju - žene!
Inače, knjigu je napisala - žena. Valjda dobro zna šta (nekim) modernim ženama paše. (Video sam englesku preporuku - za koju ne znam da li je ozbiljna ili neozbiljna:
Mnogo sam radio... Kosio sam i noću... (S. Raičković: Zapisi o Crnom Vladimiru)
Zovem se Agata. Po prirodi sam jednostavna osoba, ali volim zamršene situacije. Što zamršenije to bolje. Time se rukovodim kada pišem knjige, a to mi ide od ruke. Naime, objavila sam mnogo knjiga iz tzv. kriminalističke/detektivske literature, da me smatraju „kraljicom krimića", kao i više zapaženih pozorišnih komada. Promene radi,
Za pesničku umetnost ne važe ista pravila kao za politiku (Aristotel)
Ovo nije blog o nevladinim organizacijama (NVO), premda će biti reči o njima. (U načelu, sumnjičiv sam prema NVO, naročito u Srbiji, odnosno u tzv. zemljama u tranziciji, jer se u sve mešaju, pa negde čak rade i na obaranju vlada).Ovo nije blog o Danteu, premda će biti reči i o njemu.
Ovo je blog, erazmovski rečeno, u pohvalu - ludosti, s tim što je ovde ludost eufemizam za - glupost. (Ponekad poverujem da je bolje biti lud nego glup).
edit: Quo vadis Novak Djoković?
Edit: Beleške iz Perua - večni Kusko
I'm the man, I suffer'd, I was there (W. Whitman)
Ja nisam uvrnut tip, naravno.Ali volim uvrnute.
Naročito one koji šaraju po (tuđim) zidovima i (tuđim) sveskama/knjigama.
Shvatam da oni nešto hoće da kažu.
Pokušavam da budem dobar slušalac/gledalac drugih - ništa nema gore od toga da vam drugi nešto govore, a vi ne umete da ih (sas)slušate, pa ih čak ni u oči ne gledate.
Ništa nije nerazumljivo (Lotreamon/Lautréamont)
Eh, ti pesnici iz prohujalih vremena.
Zovem se Aleksandar. Visokog sam roda. Prvo sam naučio francuski jezik, kako je to onda bilo u modi, a i prvu pesmu napisao sam u osmoj godini - na francuskom. Uživam slavu velikog pesnika, mada sam pisao i priče, romane i drame. Moj sveukupan život bio je uzbudljiv, sa mnogo turbulencija, ali sam nastojao na svet gledati - sa pesničkim očima, kao na Božju divotu. A onda sam nastradao u - 38. godini!
Pakao, to su drugi (L'enfer, c'est les autres, Hell is other people), Žan Pol Sartr
Kažu da je američki pisac Henri Miler (Henry Miller), koji važi za jednog od rušilaca gradjanskih seksualnih tabua u književnosti, imao poseban pristup u svojim romanima: on daje "red seksa, red filozofije".
Premda je moja namera mnogo jednostavnija, ja sam slobodan, kao što se iz naslova vidi, da ovom prilikom pribegnem formuli «red životinje, red filozofija». Zapravo, nakon prošlog bloga «Životinjke, čemu?»,
Najviše sam varala one muškarce koje sam najviše volela
Margerit Diras (rado se potpisivala kao MD) umnogome je bila zanimljiva ličnost francuske literature. Bavila se i filmom i pozorištem. Uživala je znatnu popularnost u medijima.Pojednostavljeno bi se moglo reći da su njen život i stvaralašto imali tri karakteristike: (1) solidno pisanje; (2) mnoštvo ljubavnika (s tim što je poslednji - tipa boytoy - bio prilično vanserijski, ali joj mnogo značio), i (3) alkoholizam.
Umrla je, kao ispunjena žena, u 81. godini.
Odmah ću reći ono što dobri blogeri, verovatno, kažu na kraju: Aleksandar Hemon je vrlo zanimljiv čovek. Vanserijski, što bi rekli gimnazijalci. O njemu ćemo još slušati i čitati.
Da počnem od običnih stvari - od njegovog imena i prezimena. Ja volim ime Aleksandar, ma koliko ono bilo staromodno, jer u meni uvek izaziva interesantne asocijacije. S druge strane, prezime Hemon mi je prilično prosto, i ne kaže mi ništa, premda ja volim kratka prezimena, od dva sloga.