Dakle, karte su bile unaprijed rasprodate, velika sala je bila dupke puna uključujući i mjesta na sceni jer očigledno postoji publika koja itekako zna da cijeni ono što je dobro. Nažalost nisam bio i za sve nas koji smo propustili pronalazim i dijelim snimak.

Naravno, po ko zna koji put, fascinantna je (i blagoslovena bila) sva ta umreženost i dostupnost: crtuljim nešto i lagano na sluške preslušavam snimak sa minulog koncerta u Kolarčevoj zadužbini i u trenutku kada počinje Vasilov "Ohrid", tu negdje oko 34:20, kad 'Zulfikar-paša' na snimku na trenutak skloni prste sa dirki klavira  - onaj realni Bojan Z mi, tim istim prstima na tastaturi, preko svoje istoimene zvanične fb stranice odgovara na pitanje kako se zove njegova kompozicija na početku najave novog mu projekta "Modern Times" (2015)  a interesuje me pošto se u njoj nalazi još jedan stvarno simpatičan omaž Točkadiji i grupi Smak [u pitanju je, kako kaže, "August song" sa nagovještajem (iliti referencom) na gitarsku i bas liniju "Satelita" (1976)]  

 

 

(Evo prevod kratkog intervjua proslavljenog reditelja koji je jutros objavljen na sajtu Kanskog filmskog festivala. Pokušao sam da pronađem i neki adekvatan intervju na engleskom povodom njegovog nedavnog odlikovanja Ordenom francuske Legije časti ali nisam uspio pa ako neko bude bolje sreće neka slobodno linkuje.)

Upravo ste okončali dogovaranje sa Vašim žirijem za nagradu „Izvjestan pogled" [Un certain Regard]. Da li ste se svađali oko toga?
- Ne! Dobro smo se proveli. Kada sam bio član glavnog žirija, sreo sam ljude iz književnog i javnog života, ali ovaj žiri je bio sastavljen samo od ljudi iz filmskog svijeta i to mnogo olakšava stvari. Zaista smo se fokusirali na kinematografske aspekte. A pošto se nagrada „Izvjestan pogled" obnavlja, u smislu da smo imali i filmove koji su sasvim komercijalni kao i autorske filmove, u tom miksu, otkrili smo da je lako izabrati one za koje vjerujemo da su najbolji.

From: edgarapo54@hotmail.com
To: otrov@gmail.com
Subject: Prekid korespodencije

Poštovani gospodine Otrov,

Nakon što sam pročitao samo uvodni deo Vaše poslednje priče, mene je po prvi put od kad primam Vaša pisma obuzeo užas, ali takav kakav u životu nikad nisam osetio.

"Sto mu blogova, ko je sad ser Graham Townsend?" - s pravom ćete se upitati i vjerujte mi na riječ da nisam ni ja znao do prije neki dan, dok nisam, prekopavajući svoju arhivu, kao i Nešica u Odžacima i Derviš u Melburnu, u potrazi za zapisima u vezi sa Cvrkutom bijesnila, naišao na to ime koje istina jesam nekad znao ali sam ga potpuno zaboravio jer, kao i sa Cvrkutom, prođe od tad' 19 bajrama. Babo Atif se ne vrati k nama. Naziv bloga predstavlja naslov mog maturskog rada s kojim sam završio gimnaziju "Rada Vranješević" (danas "Ivo Andrić") u Prnjavoru a koji sam radio kod mentorke, simpatičnog li kurioziteta, Željke Cvijanović, tada profesorice a sada aktuelne premijerke Republike Srpske. Budući da nisam do sada ustupao prostor na ovim stranicama nijednom političaru, niti i dalje imam namjeru, pravim ovom prilikom mali izuzetak ali nikako ne želim da govorim o njenom političkom angažmanu već samo da usput kažem par riječi o tome kakva je Željka bila profesorica, a i nastavnica, jer nam je počela predavati engleski jezik u osnovnoj školi "Branko Ćopić" (danas po svom redizajniranom oblikovanju jedna od najljepših osnovnih škola u regiji) kao prva nastavnica engleskog jezika u Prnjavoru, prema mojim saznanjima, u istoriji (do tada u Maloj Evropi u školama se izučavao isključivo njemački a ponegdje i ruski jezik).

DEJVID LINČ, (NE-)MUZIČAR

 

Evo kako glasi recept za uspjeh Dejvida Linča, preuzet iz njegovog inspirativnog priručnika „Loveći veliku ribu" (Catching the Big Fish, 2006.): „Pokušajte da nađete posao koji vam daje nešto vremena; naspavajte se; i radite koliko god možete. Toliko je mnogo zadovoljstva kada radite ono što volite." Ova filozofija, plus ljekovita pomoć Transcendentalne Meditacije, kojoj on ostaje advokat zagovornik, dozvolila je Linču da postane intrigantan likovni umjetnik, sa ostvarenjima u slikarstvu, kolažu, crtanim filmovima, fotografiji i art-filmu. Kasnije, ovaj pristup mu je pomogao da napravi misteriozni skok u Holivudsku filmsku produkciju, u kojoj on ostaje jedan od par rijetkih aktivnih nasljednika velikih nadrealističkih filmskih autora.

A ta ista filozofija je ono što sada Linč primjenjuje sa obnovljenim fokusom na još jednu umjetničku formu: muziku. Svako ko je upoznat sa njegovim filmskim radom odavno je shvatio da je Linč iskreni frik zvuka: Osvjedočiti se sa onostranim industrijskim audiopredjelima „Glave za brisanje" [Eraserhead], nezaboravnim zvučnim stampedom koji otvara film „Čovjek Slon" [The Elephant man], njegovom totalnom redefinicijom Bobi Vintona i Roj Orbisona [Bobby Vinton, Roy Orbison], revolucionarnim romanticizmom teme iz Tvin Piksa, razuđenim poremećenim ivicama filma „Izgubljeni autoput" [Lost Highway] i posebno, njegovim prikrivenim bitnik mjuziklom „Divlji u srcu" [Wild at Heart]. Ne bi bilo pretjerano reći da on posjeduje najoštrije uši među svim živim Holivudskim rediteljima.

 _

Zamršena karijera danskog provokatora Lars Fon Trira [Lars von Trier] možda bi mogla dobro da se sumira izrazom "Vladavina haosa" [Chaos reigns] potvrdjenim neočekivanim izvorom u njegovom novom filmu "Antihrist [Antichrist, 2009.] koji se trenutno širi kulturom poput svinjskog gripa.

 

 

 

SVETI SAVA

Oko njegove glave lete pčele
I grade mu živi zlatokrug

U riđoj mu bradi
Zasutoj lipovim cvetom
Gromovi s munjama igraju žmurke

O vratu mu verige vise
I trzaju se u gvozdenom snu

Na ramenu mu petao plamti
U ruci štap premudri peva
Pesmu ukrštenih puteva

Levo od njega teče vreme
Desno od njega teče vreme

On korača po suvom
U pratnji svojih vukova

 

 

 

„Pošto je [mama] umrla, otišla sam u njen stan i otkrila da je prošla kroz sve kataloge, knjige i novinske isečke o mom radu koje sam joj davala i pravila crne trake preko fotografija na kojima sam naga ili ih je cele izrezivala. Kada sam čitala Džejmsovu knjigu, zaista sam mnogo plakala dok sam čitala odlomke o svom prekidu sa Ulajem. Prijatelj ga je jednom upitao „Kako si mogao da raskineš sa Marinom?" a Ulaj je odgovorio: „Zato što sam mislio da zaslužujem manje." Uvek mislim kako sam previše za svakoga. Prosto previše, znate."  MA