-Tata, šta je to Jugoslavija?
Sedam i kusur godina se pripremam kako ću da odgovorim na neka pitanja koja će neminovno da uslede :koliko je to bezbroj,kako sam izašao iz stomaka, zašto Marko kaže da njegov tata ima dve piše...Sve sam mogao da predvidim , ali ovo nisam mogao ni da sanjam.
- Hm, ovaaaj... što ne pitaš mamu , vidiš da perem sudove. Ona ima vremena jer je baš završila zamenu svećica i produvavanje dizne.
- Ma ona
.... I ja bih voleo da moj blog pročita preko 4 000 000 ( četiri miliona ) ljudi;)
Dok budem gledao Nemce u polufinalu ili kako njihov kapiten prima pehar, vraćaće mi se scena koju mi je ispričao moj Bata a koja se odigravala posle utakmice sa gore pomenutima.
Dok je napuštao kafić , gde je gledao utakmicu, pitao je glasno drugare zbog čega se toliko frenetično slavi kad još ništa nije gotovo.Na to se okrenuo neki stariji čovek i uvređeno rekao da se slavi siguran prolaz dalje jer , naravno, pobeđujemo kengure.
Danima pokusavam da se setim ko me je yajebao da krenem na more sa dvoje male dece ( nije pleonazam ) i
da utvrdim da je lakse sacuvati dve buve pred parenje nego njih.
A lepo sam hteo da pišem o poljoprivredi...
Važno je da krevet nije hladan
Vidim da je ovih dana glavna tema, među belom kugom zatrovanom populacijom – švaleracija.
Kada sam pre nekoliko godina čuo priču kako se primerna majka i uzorna supruga
šveleriše , mislio sam da sam čuo sve…
Elem, žena vodi muža danima u kupovinu i posle X neuspesnih rituala mužu dojadi i kaže kako će on ovog puta da sedne u ”Balkan” i da je sačeka po obavljenom poslu.
Ženi je trebalo samo to odobrenje da bi zaista i obavila posao u
Da nje nije bilo - ne bi bilo ni ovog blogera.
Dok sam čitao tekst o tome kako se snalazi jedna žena u vrtlogu muškog biznisa,poželeo sam da moja , tih dana očekivana, ćerka bude baš takva. Samo takva, nezavisna, borbena, bez dlake na jeziku. Ta misao me je hrabrila da se suočim sa realnošću u kojoj ću morati da živim kao roditelj ženskog deteta sa svim posledicama koje ta činjenica nosi.
Priča mi drugarica kako su njen komšija i njegova supruga usvojili dečaka. Kaže da je čovek presrećan, viđa ga kako se šetaju isped zgrade i kako se ponosi sinom.
Ja gledam zbunjeno i ne mogu da pronađem pitanje koje mi lebdi. Ona, kao da mi čita misli, govori:
- Rekli su im da je iz Vojvodine.
Ja i dalje paralisan, hipnotisan, nemo zamišljam scene...
-Jesam ti pričala priču o Tamari?
-?
Odlučio sam da ugostim jednog interesantnog i egzotičnog blogera.
Njegovo ime , ovde, je ddsonik.
U njegovo i svoje ime - hvala na pažnji
-'De si neradniče , pitam ga , kao uozbiljen, dok obojica otkopčavamo šliceve.