Кога је она спојила, тог није могла да раздвоји ни економска криза, ни пост-трауматски стресни синдром, жеља да се проба све уочи доласка Нибиру, нити зла ташта...
Tekst koji sledi nije napisao Radoje Veliki Domanović.
Ako nađete bilo kakvu sličnost sa gore pomenutim nenadmašnim satiričarem i majstorom opisa stvarnosti, znajte da to nije nimalo slučajno.
Ne poznajem, naime, nijednog blogera koji se rodio ili koji živi bliže legerdanom Ovsištu od mog blogokolege koji se predstavlja kao gedza.73.
Ovo je njegov tekst a ja sam malo ljubomoran što ne uspevam da napišem ništa slično:
Pao sistem
Srbi snivaju. Ni manje, ni više od drugih naroda. Možda imaju drugačije snove? Ko bi ga znao.
Прва прича у књизи је последња прича пре бановања које је трајало дуго.Стицајем околности за ту причу сам искључио коментаре па бих волео да овог пута видим шта мислите о овом тексту.
Последња шанса
Ali tu je naš prijatelj
MIŠEL PLATINI!
Онај ко краде тај и лаже.
Онај ко лаже иде у политичаре.
Јер, погађате исправно, политичари су најбољи лажови.
Не знам да ли сте чули за блогера са надимком ,,alselone''?
Zatvorim oči,
crtam tvoj lik,
na Boginju, na Kraljicu mi ličiš moja mila.
Negde daleko,
u sutonu sreće
mirno spavaš ti.
Opet te molim,
mislima svojim,
da mi se vratiš, ma gde bila ove noći.
Obrisi zore,
umire more( noćne )
i tako zaspim tad.
''Moja žena je još u obdaništu'', voleo sam da kažem kad me pitaju kada ću da se oženim.
''Jedva i sebe mogu da trpim , a kamoli još i neku upišulju''.
'' Moja tašta je nerotkinja '' , davao bih glup odgovor na još gluplja pitanja u kontekstui smirivanja.
''Niko nema žensku decu za bacanje'', imao sam običaj i strast božiju da kažem u tim trenucima.
Jugobumerska {bejbi bumeri (55+), prim omega68 } razmažena derišta, koja ništa ne znaju, koja nizašta ne haju, nekada su glumila Vudstok i decu cveća, a danas glume konaszavadizam i zasvejekrivmiloševićizam