Nemam običaj da na blog kačim svoje intervjue i snimke javnih nastupa, ali ovoga puta ću napraviti izuzetak i objaviti intervju koji je objavljen u vikend izdanju "Pravde".

Zašto?

Zato što je povod jedan tekst objavljen na mom B92 blogu.

Zato što je to najbolji intervju koji sam dao u svojoj karijeri.

Zato što ga je "Pravda" objavila na naslovnoj strani.

Zato što je to najveći intervju ikada sa gej aktivistom (oko 17 hiljada karaktera) na tri strane.

Zato što je to "Pravda" (ciljna grupa do koje se teško dopire) i ceo tekst je apsolutno pozitivan i ništa nije izvučeno iz konteksta.

Uživajte.

Političku i medijsku polemiku o Zakonu protiv diskriminacije ulepšale su fotomontaže Dragana Markovića Palme. Njihov autor, Predrag M. Azdejković, u ekskluzivnom intervjuu „Pravdi", otkriva kako izgleda život mladog homoseksualca u ovakvoj Srbiji.

CENZURA OSEĆANJA

Vaš tekst „Braćo gejevi, sestre lezbejke, Srbija vas ne zaslužuje" pročitao sam kao neku vrstu spiska lepih želja gej populacije, ali bez mogućnosti da se ostvare u ovom društvu.

Molim Vas ga za čitaoce Pravde, koji nisu videli taj tekst na Vašem blogu, navedete osnovne zahteve koji bi homoseksualcima omogućili da žive bez osećaja diskriminacije.

 
2009-03-24 12:20:08

Moje izvinjenje

Predrag Azdejković RSS / 24.03.2009. u 13:20

Poštovani/e,

Zbog štete koje su izazvale moje fotomontaže Dragana Markovića Palme organizaciji „Queeria centar" u kojoj sam bio aktivan, odlučio sam da iz iste istupim i svu odgovornost i krivicu preuzmem na sebe.

Iako su fotomontaže preuzete bez mog znanja i odobrenja sa mog privatnog facebook profila i objavljene na sajtu e-novine.com, koje su predstavljene kao delo cele organizacije, smatram potrebnim da u ovom trenutku kada se ne biraju sredstva da se blati gej-lezbijska populacija i Zakon protiv diskriminacije preuzmem krivicu na sebe, kako bi organizacija koja se bori za prava čitave gej-lezbijske populacije mogla da nesmetano nastavi dalje sa svojim radom.

 
2010-06-24 21:23:49
Satira

Big Spender

Predrag Azdejković RSS / 24.06.2010. u 22:23

Dragi moji, drage moje, imam jednu lepu i jednu ružnu vest. Lepa vest je da mi je umrla tetka iz Evropske unije, a ružna da mi je ostavila simboličnih 100 miliona evra. Hm, greška. Loša vest je da mi je umrla tetka iz Evropske unije, a lepa da mi je ostavila simboličnih 100 miliona evra.

Kao što znate, pare ljude kvare, a ja nikako ne želim da budem kao Mišković, Beko i ostala gospoda. Ja želim da budem siromašan i pošten kao naši političari, zato sam odlučio da spiskam te milione.

Kako?

Ovako:

11139.jpg

 
2010-07-01 19:18:07
Zabava

Moj drug Boris Tadić

Predrag Azdejković RSS / 01.07.2010. u 20:18

11180.jpg 

Svi vi koji ste juče gledali televiziju znate da sam bio kod predsednika na kafi. Baš sam se lepo proveo i moram da kažem da se isplatilo. Jeste da sada grcam u dugovima, ali šta da se radi.

Novi sako 10.000 dinara, nove cipele 8.000, nova košulja 4.000, sastanak sa predsednikom - neprocenjivo.

Evo baš sad pišem neki projekat i u budžet ubacujem garderoberske troškove. Ovom prilikom pozivam modni gej lobi da me sponzoriše u garderobi, a ja obećavam da ću u zvanične izveštaje ubacivati podatke šta je ko nosio na sastancima.

 

Pre čitanja ovog teksta pogledajte ovaj video klip:

 

 

Da li vidite neku veliku razliku između ekipe Peščanika danas i svih onih tetki koje su nosile Slobinu sliku i celivale je na mitinzima? Ne. I jedno i drugo je nekritično sagledavanje ličnosti, kreiranje idola, proglašavanje za sveca... sve ono što srpski narod obožava, od klopanja po sa'ranama do bacanja na kovčeg uz kuknjavu. Ali čemu to služi, naročito u slučaju Zorana Đinđića?

U slučaju ekipe Peščanika verujem da ima dosta osećaja krivice, pa se sada polivaju pepelom, ali generalno tu ima nekrofilije, opravdavanja za neuspehe i ono što je u srpskom narodu najpopularnije svađanje bliže i dalje rodbine oko nasledstva.

 

Imam veliku čast da sa vama podelim tekst mog kolege Bobana Stojanovića. Kao što ste primetili nisam želeo da na svom blogu komentarišem Povorku ponosa i to samo iz jednog razloga - bio bi vrlo brzo skinut zbog velikog broja psovki i ružnih reči upućenih kako organizatorima, tako i državi. Zato vam na čitanje nudim Bobanov tekst koji je objavljen na sajtu Peščanika. Uživajte.

 

Fuck you (Fuck you)  
Fuck you very, very much  
Cause we hate what you do  
And we hate your whole crew  
So please don't stay in touch

(Lily Allen, Fuck You) 

Malo je odluka koje donosim teško. Još je manje tekstova koje teško pišem. Oni su najčešće tu, neka količina nabacanih misli i ideja. Međutim, ovog puta pišem nešto što dolazi iz ličnog iskustva, iz nečega što bi jeftina poetika imenovala kao „dubina duše“. Imam potrebu da budem ogoljen.

Pre nego napišem ono što smatram važnim da podelim sa čitaocima, želim da navedem važnu motivaciju za bavljenje gej aktivizmom. Ako sam u prethodnim tekstovima istu pominjao, ne zamerite, suviše mi je važna da bih se ustručavo ponavljanja.

 

marica-dachic-bucka.2805.jpgZbog političke krize u Srbiji došlo je do trenda se sve više ljudi beži iz sela u grad, a posle beže dalje. Na kraju završe u nekoj zemlji zapadne Evrope. Takav je slučaj i u selu Vladimirovci kod Skupštinevca. Veliki broj ljudi je pobeglo od mukotrpnog rada, nemaštine, bede, nemanja struje, vode, telefona… Ali to nije najveći problem Vladimirovčana. U selu trenutno živi šest momaka spremnih za ženidbu, ali udavača skoro da nema. Ostala je samo jedna. Marica Dačić zvana Bucka.

Bucka, od oca Slobe i majke Mire, živi u staroj trošnoj porodičnoj kući napravljenoj od blata. Sama se brine o imanju i stoci jer joj je otac skoro umro u zatvoru, a majka pobegla sa švalerom u Rusiju. Bucka je, iako nije završila ni osmoljetku, veoma mudra devojka koja je odlično iskoristila svoju stratešku poziciju jedine cure u selu da sebi digne cenu i olakša život.

Kad je došlo vreme za ženidbu momci su danima obilazili oko Buckine kuće, pevali joj pod prozore, kroz tarabe posmatrala dok je u dvorištu grudi prala i preko plota joj dobacivali: „Bucka, hoćeš li za me poć?!“. Svi osim Čedoslava. Čedoslav jedino nije bio zainteresovan za Bucku, pa je po selu počelo da se priča da je od onih, dok su ga drugi branili da jednostavno ne voli punačke. Ostali momci su to jedva dočekali jer im je to povećalo šanse da će baš oni biti izabrani.

 
srbija.9007.jpg

U intervjuu za francuski list „La Dépêche du Midi", koji izlazi u Tuluzu, roditelji ubijenog Brisa Tatona izjavili su da je njihov sin bio žrtva militantnih nacionalista koji su nameravali da terorišu učesnike gej parade:

„Među 11 osoba uhapšenih posle agresije su jedan arhitekta, studenti prava, sinovi iz dobrih kuća. Prema informacijama koje smo dobili na licu mesta, reč je o militantnim nacionalistima koji su nameravali da terorišu učesnike gej parade, koja je otkazana. Ti divljaci, politički izmanipulisali od ekstremista koji se protive ulasku Srbije u Evropsku uniju, krenuli su zato u lov na drugi plen, po mogućstvu na strance", rekli su roditelji Brisa Tatona.

 
2008-09-08 19:37:54

Razvod na neodređeno vreme

queeria92 RSS / 08.09.2008. u 20:37

sigurna-kuca-za-tomu-nikolica.3650.jpg 

U jednom malom selu u opštini Knić, živeli su Tomanija i njen suprug Vojče. U opštinu Knić doselili su se jer ih je ime jako podsećalo na Knin, za koji su emotivno vezani i o kome i dan danas sanjaju.

Upoznali su se 1995. godine u zatvoru Gnjilanu gde su bili na izdržavanju tromesečne zatvorske kazne zbog prostitucije. Bila je to ljubav na prvi pogled, kao što obično biva u tradicionalnim srpskim ljubavnim pričama. Ljubav se rodila istog trena kada su se videli u zatvorskom dvorištu, i odmah doneli odluku da će se venčati čim se nađu na slobodi. Tako je bilo.

Nakon što su bračno putovanje proveli u Karlovcu, Karlobagu, Ogulinu i Virovitici, doselili su se u selo Žunje u opštini Knić i počeli da se bave seoskim turizmom, specijalizovani za prevođenje žednih preko vode i prodaju magle.

Tomanija je svake godine rađala po jedno dete. Non stop je bila u drugom stanju, sve dok joj čoveka ne oteraše u zatvor. Svaki put kad bi videli Tomaniju, imala bi stomak do zuba i cigaretu u ustima. Nije gasila. Pričalo se po selu da voli i da popije koju domaću rakiju šećerušu. Nije ni čudo zašto je rodila onakvu decu; sinove Acu i Dragana i ćerke Natašu, Lidiju i Vjericu. Rađala bi ona još, ali Vojče zaglavi robiju.

 
2008-03-04 00:41:09

EKSKLUZIVNO: Ispovest majke kosovskog zavisnika.

Queeria RSS / 04.03.2008. u 01:41

Piše: Boban Stojanović  

Majka.2345.jpg

Majka Milica otvoreno za Queeria blog: Mom sinu je pomogla Jasmina Tešanović!

Neka ova moja priča, uz Božiju pomoć, bude upozorenje. Zovem se Milica. Moj sin Stefan Miloš koga su svi poznavali kao Lazar bio je pošten dečko sve dok nije počeo da odlazi na te tribine na Mašincu koje su držale neke nevladine organizacije. Tamo je svašta slušao o Srbiji, Srbima, pravoslavlju. Svaki put kada se vratio kući bio je sve ljući i ljući. Govorio je kako treba proterati, pobiti, ubiti, zaklati. Nisam znala šta da radim. Bila sam uplašena. Pitala sam najbolju prijateljicu, Milicu, šta da radim? Ona mi je rekla da sam možda negde pogrešila. Ali, ovoga mi krsta, rekla je da može da mi pomogne. Odvela me kod lekara, kome sam objasnila kako se moj sin ponaša i on mi je rekao da je moj sin verovatno zavistan od Kosova. Preporučio mi je da obratim pažnju na nekoliko stvari i da ukoliko ih zapazim, ponovo dođem.

I zaista, lekar je bio u pravu.

 

Predrag Azdejković

Predrag Azdejković
Datum rоđenja:  15.07.1978 Pol:  Muški Član od:  16.06.2006 VIP izbora:  482 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana