U Beograd su se vratili krajem avgusta i odmah su zaredjali po familiji, da pokažu boju i da čuju šta ima novo. Na Hvaru su bili potpuno odsečeni od sveta, radio nisu slušali, novine su stizale kako kad, uglavnom sa tri dana zakašnjenja. Uostalom, kako je rekla Rada, da se nešto važno desilo, već bi se nekako čulo. Dani su još bili vreli a ipak, nekakva se tiha zebnja osećala na sve strane. Ljudi su, ponovo, govorili tihim glasom, posle jedva primetnog pogledanja levo i desno, obično kad su pominjali nekog ko se izjasnio a posle ga nije bilo
Dok je voz lenjo kloparao banatskom ravnicom, nekoliko putnika je ležalo na drvenim klupama u različitim dubinama sna. Jedini koji je spavao sedeći, u ćošku kraj vrata, bio je Bane koji je nastavio sa snom koji je prekinut sat ranije, minut pre tri, kad ga je Rada prodrmala i otela mu taj minut da ga ne budi sat, pa da se probudi i dete. Onda bi se on sjurio u kupatilo a Rada u kujnu, da mu spremi doručak i ispegla jedinu pristojnu belu košulju, opranu sinoć i obešenu da se suši tokom noći i da se dosuši pod peglom. Zatim, brz pogled na dete koje spava i nežan
Na molbu koleginice iqiqiq, koja nema autorsku opciju a trebalo bi, objavljujem ovaj apel!
Младеновић Немања је рођен 29.7.1998.године у Београду. До јуна месеца ове године био је ђак ОШ "Ђорђе Крстић" а сада је ученик Прве београдске гимназије. У школу није кренуо.
Немања се већ две године лечи на педијатријској клиници Института за мајку и дете, на одељењу хематоонкологије ради спровођења терапије. Лечи се под дијагнозом MORBUS HODKIN IV CS (C 81.o).