Bojkot je samoubilacko resenje. On moze da ima neku politicku i moralnu tezinu u situaciji u kojoj bojkotovana strana ima makar trunku savesti i morala.
To kod nas nije slucaj.
Nasa jedina perspektiva je potpuna podela birackog tela na dva dela -Demokratski front, kako ga ja nazivam, i one druge. Srbija mora da zakoraci u jednom pravcu, ili evropske vrednosti sada ili vera u zagrobni zivot zauvek.
Ne mozemo vise da budemo ovako raskreceni.
Uuuh. ala pada...
Podsetio me je na jedan, isti ovakav, sneg koji je pao pre tridesetak decembara, kad mu se niko nije nadao, a narocito nisu Putari - pa su uspeli da ociste samo pravce na putu a krivine su malo zapostavili. Kako mi nije bila prva snezna zima na drumu, a da ne bi bila i poslednja, vozio sam pravcem sporije nego sto mi je obicaj i sklanjao se onima koji nisu mislili na sledecu krivinu. Takvih je bilo nekoliko i svi su u doticnoj krivini postali latice limenog cveta - vlazni san svakog autolimara. Mogao sam da ukocim ali nisam smeo, u retrovizoru sam video
Gledao sam vrata lekarske ordinacije i sa spoljašnje i sa unutrašnje strane. Postavljena davno, po nekim drugim standardima, sada su potpuno propala. Iskrivljena, više ne dihtuju, boja oljuštena, šarke zastrašujuće škripe. Ponekad, dodje neki novi majstor pa malo zafarba jednu ili drugu stranu, potroši i poneku kap ulja da utiša šarke, ali crvotočna vrata landaraju i dalje. Muka mi je da ih gledam, strah me je da kroz njih prodjem. Zato sam rešio da nešto preduzmem, od onih majstora što farbaju i vrata i nas nema vajde.
Sve postojeće stranke u svom programu imaju reformu zdravstva i te se reforme, koliko sam upućen, svode samo na izbor boje za zamazivanje, vrata i očiju.
Miloš nije voleo kad mu se neko obraća "sa visine".
Izuzetak je bio Sreta, ko će da zameri čoveku sa skoro tri metra među nogama, kad se obrati sa visine.
Kako drugačije, sa onih molerskih merdevina?
"Kasniš Doc, Tvoji pacijenti možda mogu da Te čekaju ali ovaj ne može".
"Šta radiš na merdevinama", upitao je Milos, "Je l` krečimo nešto?"
"Stavljam jaču sijalicu, ovo je hirurgija, bre, mora da se vidi "do u sitna crevca", nije ovo ambulanta pa da bečimo oči na četr`es sveća".
"Štednja, šta ćeš" pokušao je da se "vadi"
Bio mi u gostima, sinoć, moj stari drugar Gagan. On je sipao viski, ja sam mu dodavao led, njemu ruka nije zadrhtala cele noći, meni prsti još smrznuti, jedva kucam...
Znamo se više od pola veka ali su nam se putevi još odavno razdvojili - imali smo zajednički VIS (vokalno-instrumentalni sastav, tako se to onda zvalo), prvo je to bio trio (trećina tria sinoć nije mogao da dođe, peva u jednom značajnom horu) pa je trio postao kvartet, pa je to raslo i menjalo se, ja izabrao školu, on izabrao klavijature i... prođe pola veka, ja otišao u penziju a sad se i
Vozio sam auto vec tri godine, bez dozvole, i Juliju, nesto krace, uz njenu dozvolu.
I pricao sam joj da jedva cekam jul, jer ce joj svakog dana biti imendan, pa mogu da joj cestitam.
Ona se slatko smejala i govorila da voli da joj cestitam, ali svaki dan, ali svaki dan...
I onda nam je sudbina skrojila drugo odelo.
Roditelji retko imaju sluha za dosaptavanja svoje dece a okolnosti skoro nikad.
Nju su odvukli na planinarenje, na osvajanje neke Transverzale, penjanje na Triglav i skupljanje pecata u planinarskoj knjizici a trebalo je da ja
Polako razmicem trepavice, tiho, da mi kapci ne zaskripe, da je ne probudim.
Trepnem da oteram pesak iz ociju, njen jastuk, kao lenjirom iscrtan, vraca me u stvarnost.
Zbilja je otisla.
"Avionu, poljubim ti krila..."
Sta cu sad, sa ovolikom slobodom?
Ili, sta cu pre?
Cerka je otisla na svoju stranu jos pre deset dana pa nema dramskog dijaloga kroz vrata kupatila:
"Je l` ima vode"?
"Tople vise nema a hladne je, valjda, nesto i ostalo"!
Od juce, ni Gospodja mi nije zainteresovana za stanje u bojleru, ima za sebe ceo istocni
Godišnji odmor bio je gotov, po malo na silu. Pravila iz Servisne knjižice bila su jasna, obavezni servisni pregled za novog Fiću, kupljenog pred letovanje, nalagala su dovoženje limenog čeda na prepovijanje pre nego što se na cajgeru pojavi cifra 2000. Letovanje nam je, obično, počinjalo prvog julskog vikenda, da se spoje Dan borca i 7. juli a završavalo se poslednjeg vikenda u avgustu. Medjutim, to leto je bilo potpuno pomereno.
Prvo su se majska gibanja prelila u Beograd. Nije da sam znao šta se tačno dešava, ko će da pazi na još neka gibanja kad se haotično kreće izmedju Histologije, preferansa i romantike. Ipak, pod uticajem sredine, proširio sam, na račun nauke koja nije zec pa da pobegne, svoje interesovanje i na okupljanja na Filozofskom i ispred njega, sve dok nisam čuo nekog govornika koji se popeo na trolejbus i, sa savijenim kačketom u ruci, uz frenetično odobravanje mase, a ruke su već bile, i bez aj`mo, gore, sa stisnutim pesnicama.
Uvaženi kolega Milenkoviću,
Prošla su skoro 24 sata od kad ste na svom blogu napisali netačnu tvrdnju da bi koalicija DS+NOVA stranka mogla da saradjuje sa Aleksandrom Vučićem, i skoro 9 sati od kako sam Vas zamolio za ispravku te netačnosti.
Obzirom da je preko 2000 čitalaca Vašim tekstom dovedeno u zabludu, moram da se suprotstavim takvom postupku i, istovremeno, da izrazim neslaganje sa ukupnom postavkom predmetnog teksta, a to je da su svi isti.
I, čini mi se, da je zato svejedno za koga se glasa, ili, da je najbolje
Znam da je ovih dana u modi da se salju nekakva otvorena pisma ali, ovo je nesto drugo…
Vracam se juce sa pijace..ne, ne vucem pune cegere, ja sam penzioner..a I vracam se po treci put, jer sam zaboravan..i, kroz kapima kise ovlazene naocari, ugledam na plocniku nesto sto odavno nisam video…pismo. Bela koverta, malo izgazena I umrljana, da je zgaze jos dve blatnjave patike, gotova je.
Sagnem se ( radoznalost je , cesto, jaca od lumbaga) I pogledam; nema adrese posiljaoca, okrenem, adresa primaoca razmazana pa se ne vidi, jedino sto se vidi je , rukom (!!!)