U poslednjoj do sada emitovanoj epizodi serijala Dr House odlazi na riheb. Skida se sa vikodina, jer je počelo da mu se priviđa i više nije siguran šta je realnost a šta ne. Blago njemu.
Ms Milić se skida sa bloga B92 posle više od 4 godine upotrebe and zloupotrebe istog. Njoj se nije učinilo, zna da je preksinoć na blogu naišla na tekst VIP autora Vojislava Stojkovića pod naslovom Sve naše parade. Pročitala ga je jer prati ko šta kaže o Paradi ponosa, iako autorove tekstove više ne čita. Od površne filozofije, smaranja hrišćanstvom, literarnog
Sećam se jednog odlaska na džoging sa ćaletom, ima tome dvadeset godina. Slično vreme, slično doba godine, izbijamo na poljanu kod Hajdučke česme, onom stazom što od Rakovice vodi iznad garaže od Plavog voza. Na poljančetu klinci, svi oboleli od nekog stepena cerebralne paralize, igraju fudbal. „Jadni“, kažem ja bez razmišljanja. „Žašto?“, pita me ćale, pedijatar inače. Blenem zbunjeno, a on mi kaže:“
“Demokratska stranka Srbije i Sveruska politička stranka «Jedinstvena Rusija» potpisale su Sporazum o saradnji, polazeći od duboke i istorijski potvrđene duhovne, kulturne i političke bliskosti Srbije i Ruske Federacije, kao i od zajedničkog uverenja da su izgradnja i jačanje pravne države, demokratskih institucija i sveukupnog blagostanja naših naroda i država osnovni i zajednički ciljevi delovanja obe stranke.”
Vojislav Koštunica, pre neki dan u pismu Kongresu jedinstvene Rusije
“Međunarodna
“Dalibor Bubnjević, simpatizer ekstremne miloševićevske levice, stalni saradnik pomagača osuđuvanih nacista, zbunjen je kao i sama Srbija.”
Moj drug Vlada Ilić, 5.7.2007
U novinarstvu, kažu, važi pravilo: jednom je slučaj, dva puta su slučaj, tri puta-to je već TREND. Ovo je post o odsustvu bilo kakvih političkih ideja i načela kod nosilaca moći na lokalu u unutrašnjosti Srbije. O hipokriziji samoproglašenih nosilaca EU vrednosti. Na osnovu tri priče u kojima sam, ovako ili onako, lično učestvovala
Drage i Dragi,
Pozivamo vas u da nam se u petak, 10. jula 2009. pridružite u crnini i ćutanju:
- od 12 do 13h - na platou ispred Predsedništva Srbije na protest „11. jul – Dan sećanja na genocid u Srebrenici – Proglasite“
-od 19.30 do 20.30h – na Trgu Republike, performans „Da ne zaboravimo genocid u Srebrenici“
solidarni pozdravi, Žene u crnom
"Predsednik
Ovo je post kojim Ms Milić izražava podršku Povorci ponosa, ali i načelno naravno, i svim aktivistima, grupama i pojedinicma, javnim i anonimnim, GRAĐANIMA koji se zalažu za NEDISKRIMINACIJU, za jednakost ne samo pred zakonom već i u društvu. Ms Milić u njemu iznosi neka svoja razmišljanja, postavlja pitanja i daje par predloga.
Potpuno mi je nebitno ko je organizator, ko nije, ko se povukao, ko ne. I jedno i drugo je sasvim legitimno. Svaki pokret je užasno široka i amorfna stvar bez ikavih „unutrašnjih obaveza ili pravila“ šta i kako. Pokret dakle, ne koalicija. Svaka rasprava u našoj javnosti povodom održavanja Povorke ponosa koja kao argument protiv ima razmišljanje tipa „ma ni oni nisu saglasni“ je bespredmetna. Kao da su u pitanju roboti a ne ljudi i organizacije sa razlicitim ciljevima, strategijama i taktikama.
Igra okolnosti oko Čede J.
Analitičar Miroslav Prokopijević ocenio je da bi Srbija pretrpela katastrofalan politički i ekonomski udarac ako sa EU ne potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. „EU ne bi bila na šteti, ali bi za Srbiju to bio katastrofalan udarac-ekonomski, politički iu svakom drugm pogledu,“ rekao je Prokopijević. BETA |
“Oduvek sam želeo da kresnem žensku od 26 godina. Jedina ženska od 26 koju sam ikad kresnuo bila je moja žena, ali ja sam tada već imao 34.“
Glavni lik kultnog romana Josepa Helera Nešto se dogodilo
Bila par dana u captured state. U Crnoj Gori, to jest. Talibane ostavila od mojih. Zove me ćale, prestravim se. Ćale gluv žešće, retko, vrlo retko, telefonira. Nešto se dogodilo! Šta li je sad brat Sava uradio, koliko kopči ili preloma i gde, kad ono: “Otišao Boža malopre da potpiše SAA.“ Tako sam
alexdunja pisala tekst
Ova Jelena me izaziva.
Divim se njenoj upornosti i dobroj volji u
istrajavanju na priči o zaštiti ljudskih prava,i web aktivizmu.
Volim njene vrtoglave tekstove, čak i kad su predugački,
čak i kad se u njima pominje Hulio:)))I smatram ih bitnim.
Tera me da mislim o tome.O web aktivizmu.
O neiskorišćenim mogućnostima...
Od koga bismo mogli da učimo? Od najboljih.Ko je najbolji?