"U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja - vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.
Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog „Druga strana" i portal „Teleprompter",
Budući da živimo u zemlji obezobručene demokratije i bezobalnih sloboda ovde će se arčiti vreme na izbore. Neki kažu u decembru, neki kažu u martu, a zakon, jedan od onih koji se povremeno poštuju, najkasnije 11. maja. Sledeće godine
*P.K. - Političarski klub
Kažu da u Srbiji bar pola stanovništva navija za Crvenu zvezdu. U dva najpopularnija sporta, košarci (duže) i fudbalu (unazad nekoliko godina) nema CZ (Crvena zvezda, sram bilo onoga ko pomisli drugačije) nema neke rezultate. Tačnije potpuno je inferiorna u domaćim takmičenijma dok je u evropskim beznačajna i slaba i izaziva čak i kod navijača u boljem raspoloženju podsmehe i sprdnju. Između dve sezone rukovodioci kluba-klubova se junače i najavljuju pohode na titule, Evropu i šta sve ne.
Posle prvog susreta sa realnim stanjem (prve dve, tri utakmice) ti isti rukovodioci zaboravljaju svoja obećanja, pominju neke objektivne okolnosti i subjektivne slabosti, prodaju dva, tri igrača, smene nekolike trenere i kažu: „Sledeće sezone dolazimo mnogo jači i uzimamo titule , haramo Evropom, naše ime će biti poštovano svuda...." To se ponavlja već godinama. Navijači, i sopstveni i protivnički, klub zovu , u zavisnosti od sporta , KK ili FK „Sledeća sezona".
'U snu se uvek čudimo. Sreća, pa makar takva, malena iznenađenja još uvek postoje.' Dušan Gojkov
Pred svitanje me je probudila gugutka. I tišina. Otvorio sam prozor. Crveni krst je u tom trenutku bio neverovatno tih. Nije se čuo ni brum saobraćaja sa Bulevara. Samo gugutka.
Danas mu je stoti rođendan.
Kažu da je umro.
Izgorela mi licna. Previše istih i 'istih' mišljenja o temama. Možda je nekome važno i šta ja mislim. Možda i nije, pa ne mora da čita. Ja ću reći, kako god.
Raspisalo izbore. Eto, kažu, kad im je vreme. I počinje ono što se naziva kampanjom. Razlikuje se od onog pre toga i posle izbora samo po tome što se tako zove. Ima još nekih detalja ali za ovih dvadeset godina i nekoliko meseci videli smo ih sve. Opozicija će prvenstveno dokazivati da su oni drugi gori, vlast takođe a zajedničko će im biti da niko nije na vlasti. Retki su primeri kada je vlast potpuno preuzimala odgovornost za stanje u zemlji i retko kada je opozicija najavljivala šta će da radi*. I u medijima , kažu bez veze sa izborima, će se pojavljivati priče kako država nije uradila ovo ili radi ono. I, interesantna je teorija zlih jezika, sve te priče, naročito negativne plasiraju ili zataškavaju pojedinci iz vlasti kako bi opanjkali konkurente iz stranke ili koalicije.
Zašto ne danas, ili sutra ? Toliko je napisanih a, sigurno, nepročitanih. Siguran sam da postoje one koje će nekome značiti. Poezija, na primer ili proza.
Kada obolelog od kancera posle nekog vremena u bolnici lekarii pošalju kući i kažu da ga neće operisati ni zračiti, da li je to dobra vest? I za koga?
Za pacijenta? Njemu to može značiti da se kancer povukao nekim čudom ili da je na takvom mestu i takvoj fazi da nema koristi ni od operacije. Sledeća faza je kraj.
Za lekare? Njima to može značiti da su primenili neke čudotvorne metode i da se kancer povukao ili da su izbegli da idu u operacionu salu. Neodlazak u operacionu salu za njih znači da ne rizikuju da nešto u sali pođe po zlu ili (u najbanalnijem slučaju) da se neće isprljati. O ličnoj statistici uspešnosti operacija kod hirurga da ne govorimo.
I za lekare i pacijenta ovakva vest može značiti i da će sledeći put kada se sretnu medicinsko osoblje samo konstatovati smrt.