"Žestoke borbe danas samo bi ojačale vlast i mislim da to razume i (lider SNS) Tomislav Nikolić. Ako imate miran miting, održite govor i raziđete se, to može da ima efekat ukoliko imate program."
Dragoljub Mićunović 09.03.2011.
Zima je 2022. godine. Amfiteatar, recimo, onaj na Pravnom fakultetu, poluprazan. Ili polupun, zavisi od ugla gledanja. Studenti manje - više zainteresovano gledaju u debeljuškastog profesora koji staje ispred katedre i prekrštajući ruke u visini grudi nastavlja tamo gde je stao:
I nisam učio kada je bilo vreme. Pih, a mogao sam da smislim lek za neku boljku ili da konstruišem pogon koji bi omogućio ludima da stignu na planetu koja ima iste uslove života kao Zemlja ili da osnujem religiju koja bi se zasnivala na ljudima a ne na bogovima. Ali nisam učio na vreme. Nije ni sada kasno ali,
Eto dogodilo se i to. Vlada Srbije je i "zvanično" imenovala šefa tima za pregovore sa Prištinom. Ma kako sve to izgledalo danas, krajem januara 2011. godine, nešto se ipak pomera u tom odnosu. Mislim na odnos establišmenta u Beogradu i Prištini. Oni koji žive na Kosovu teško da to mogu osetiti. Naravno, Beograd smatra da je u prednosti, kao i Priština. Lingvističko-terminološke rasprave o tome da li se radi o "pregovorima" ili "razgovorima", da li su učesnici Beograd i Priština ili Kosovo i Srbija ili, pak, Srbi i Albanci, sva je prilika da će okupirati medije i političare u narednim nedeljama, možda i mesecima. Deluje kao da niko nije spreman da se uhvati u koštac sa pravim problemima. Onim koji muče ljude koji žive na pomenutoj teritoriji, severu i ostalim delovima Kosova.
Država u kojoj sam nekada živeo bila je mediteranska. Imali smo čak i Mediteranske igre na kojima smo navijali za naše soportiste, sportaše i momčadi i muške i ženske...Sada živim u državi koja baš i nije mediteranska. Nisam se ja nešto daleko selio (10-15 kilmetara u nekoliko pravaca) samo se država malo smanjila, promenila nekoliko imena i izgubila izlazak na more i Mediteran. Osim ako se ne računa ona malo nategnuta teorija o Dunavu kao majci (ili makar ujaku) Mediterana.
(Na tabli broj 13 prikazan je dijalog novinara i političara u omiljenoj im zadimljenoj krčmi 'na glasu'. Sve se događa nekoliko meseci posle prijema zemlje u Evropsku uniju 25.03.2021. godine kada je jasno da se ništa neće promeniti i da odnosi aktera ove pripovesti uskoro postaju bivši odnosi a poznanici nekadašnji poznanici)
Subota, 27. oktobar 2012. U Madridu hiljade ljudi na trgu organizuju narodni parlament u kome raspravljaju o novim merama vlade za prevazilaženje krize. U Rimu 25.000 ljudi demonstracijama obeleževa 'Anti Monti dan'. U Grčkoj, ne tako masovno, ljudi se bore protiv novonamernutih mera i sve glasnijeg fašizma. U Srbiji se raspravlja o tome da li je na slavi jedne političke organizacije služen suši i da li je potrebno da predsednik ide na rakijadu u susednoj zemlji.
Ministar zdravlja i predsednik Republike su, na sopstvenim primerima, pokazali kako bi moglo da se radi i upravlja Srbijom. Moram priznati da je model ministra zdravlja malo ekstremniji i teže izvodljiv. Predsednikov je takav da bi se o njemu moglo ozbiljno razmisliti. Deluje kao da manje košta a ni operativci nisu uvozni. Bez ikakve zajedljivosti, želim da su obe hirurške operacije uspele i da pomenuti ljudi neće imati dalje komplikacije zbog kojih su i morali na operaciju.
Diktatori su vladari koji izgledaju dobro sve do poslednjih deset minuta.
Jan Masarik
Lične istorije su kao galerija. Šarenije slike na početku a kasnije one, možda zbog naših izbora, možda zbog okruženja, možda zbog kolektivnog uma i sećanja, gube boje ili odlaze u sive crne i neke grozne nijanse braon boje. U snovima, ili košmarima viđamo ih često. Na javi hoćemo da ih zaboravimo. Čak smo i ljuti na one koji nas podsećaju na te slike bez boje. Umemo da, te slike, nazovemo detaljima.