ili: Solidarnost ne može da bude izgovor pozivu na zločin!!!

 

Društvene mreže (Facebook i Twitter) poslednjih dana pokazale su se kao sjajno mesto za (samo)organizaciju mnogih divnih ljudi koji su delima pokazali da u ovoj zemlji, srećom, još uvek nisu nestale kategorije kao što su: humanost, solidarnost, empatičnost, požrtvovanost, nesebičnost, etc... Međutim, kako vreme odmiče, one, nažalost, pokazuju i svoje tamno naličje. Naime, nema dana da se na nekoj od društvenih mreža ne pojavi poneki ekspert koji iz pouzdanih i proverenih izvora TAČNO ZNA da detektuje krivca za svu onu nesreću i patnju koja je proteklog vikenda snašla građane Obrenovca, i ostalih poplavljenih gradova. Fotografije ovih ljudi kruže internetom, zatim ih preštampavaju ovdašnji toaletoidi, uz prateće tekstove koji nisu ništa drugo do klasični pozivi na linč!!!

Na meti se najpre našla Biljana Srbljanović zbog jedne nepotrebne ali u suštini svakako bezazlene šale, onda onaj Miroslav Čučković, predsednik SO Obrenovca, zatim gradonačelnik Šapca Miloš Milošević, pa Siniša Mali, gradonačelnik Beograda – zatim brojni špekulanti optuženi za to da su nesreću naroda pokušali da iskoriste za lično bogaćenje, odnosno trgovinske špekulacije, ili pak ljudi ispod čijih fotografija stoje kvalifikacije tipa: oni su krali po poplavljenim kućama... Pri tom, naravno, nemam nameru bilo koga da aboliram od odgovornosti. Naprotiv! Ipak, ovde je reč o ljudskosti - tačnije pomanjkanju iste. Poneti atmosferom probuđene solidarnosti – ljudi se naprosto utrkuju u tome ko će žešće i beskompromisnije da ih zapljune – sa sve pratećim predlozima o prekim sudovima, prinudnom radu, otkidanju živog mesa, kamenovanjima... i tsl. Ovome, nažalost, ne odolevaju ni mnoge javne ličnosti koje ovakve vesti nekritički prenose (šeruju) umesto da, što bi valjda trebalo biti logično, apeluju na smirivanje strasti, racionalnost, zakonitost i razum.

 

dragan-velikic-Portret-1.17488.jpgIntervju: Dragan Velikić

Dragan Velikić je književnik čije svako novo delo u čitavom ex-Yu regionu izaziva vanrednu čitalačku pažnju. Rođen u Beogradu, odrastao u Puli, Velikić je pisac koji svoju književnu mitologiju gradi na širem, geografskom, mentalnom i emotivnom prostoru Centralne Evrope. Nedavno je za svoju književnost dobio Nagradu grada Budimpešte (u obrazloženju stoji da je Velikić u svojim knjigama stvorio „nepristrasan i uvjerljiv portret mađarske priijestonice"). Neposredan povod za ovaj intervju je izdavački poduhvat beogradske „Lagune", koja je objavila reizdanja čak četiri Velikićeve knjige - najpre je krajem 2012. objavljena „Bonavia", tokom 2013. romani „Severni zid" (1995) i „Danteov trg" (1997), a iz štampe se upravo pojavio „Ruski prozor" (2007), svakako najpoznatija i najčitanija Velikićeva knjiga.

Razgovarao: Nebojša Milenković  

Pre no što dođemo do knjiga, možete li pokušati da odgovorite na pitanje: ko ste vi, Dragane Velikiću?

 

17453.jpgTadija Janičić: Bajke za nevaljalu decu (slike i skulpture)

Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Dunavska 37, Novi Sad, www.msuv.org
Otvaranje: četvrtak, 8. maj 19h
Kustos izložbe: Nebojša Milenković
Trajanje izložbe: 8. maj - 1. jun 2014.

 

 I pored brojnih tehnoloških otkrića i pronalazaka smišljenih da mu olakšaju svakodnevno funkcionisanje - čovek današnjice deluje nesigurnije no ikad u svojoj novijoj povesti.

Ispražnjena značenja i velike ideje (koje su u međuvremenu potrošile svoje pokretačke potencijale) njegov život svele su na svakodnevni napor prevazilaženja zjapa koji stoji između potreba i mogućnosti - odnosno ispražnjenosti unutrašnjih i neselektivne prenatrpanosti spoljašnjih svetova i sadržaja. Kriza vremena u kom živimo prevashodno je kriza ideja i ona svakako nije zaobišla ni umetnost. Šta, dakle, u takvoj konstelaciji ostaje kao moguća (poželjna) strategija umetniku/umetnosti našeg vremena? Da li je to davanje odgovora na ionako konfuzna i do kraja ne uvek sasvim lako/jasno dokučiva i čitljiva pitanja - ili, moguće, pokušaj da se pomenuta potraga artikuliše nastojanjem da se praznina o kojoj je reč: omeđi, artikuliše, dokuči, ograniči, savlada, prevaziđe, relativizuje, ignoriše, ironiše…

Slikar Tadija Janičić odlučio se, promišljeno, za ovaj drugi pristup.

 

I ne, ne želim da potpišem Inicijativu za zabranu Cecinog koncerta na Tvrđavi – ukoliko na Petrovaradinskoj tvrđavi kao spomeniku kulture koji pretenduje na dobijanje zaštite UNESCa već nisu zabranjeni koncerti kao takvi!

Pod jedan:  zato što svaka zabrana sa sobom povlači i svoje nusprodukte – u ovom slučaju to bi bila besplatna reklama.

Pod dva: zato što zabranom koncerta otvara prostor za nešto što inicijatori peticije verovatno ne žele – a to je davanje prihvatljivog izgovora za zabrane drugih manifestacija. Nama kud-i-kamo prihvatljivijih.

Pod tri: zato što ne verujem u instituciju zabrane kao takvu.

 

labelo.jpeg%3Fw%3D593Pitali Vučića sa kim bi od aktuelnih srpskih „opozicionara" najradije pravio buduću Vladu.

A on će na to: Ah, pa nemojte, to vam je kao kad roditelja pitate koje mu je dete najdraže!

A evo i zašto:

Pregled programa i slogana političkih stranaka koje učestvuju na aktuelnim izborima:

Možemo sa Vučićem: Rasimova stranka, SPO, NS, SPS (PUPS/JS), LDP + Žarko Korać + Muftija, Dinkić + Bulumenta, SVM, Nova Srbija, Novi Boris Tadić + LSV, svi ostali...

Moramo sa Vučićem: SPO, Rasimova stranka,  LDP + Žarko Korać + Muftija, Nova Srbija, Novi Boris Tadić + LSV, SPS (PUPS/JS), svi ostali.

Možemo sa Vučićem zato što moramo sa Vučićem: LDP + Žarko Korać + Muftija, SPO, Rasimova stranka, Nova Srbija, Novi Boris Tadić + LSV, Dinkić + Bulumenta, DS/Nova stranka, SVM, SPS (PUPS/JS), svi ostali...

 

mali-mi-je-ovaj-grob-262x300.17148.jpg

Biljana Srbljanović Mali mi je ovaj grob, Samizdat B92, Beograd, 2013.

I grobovi naši Bečom će se borit' / A grobovi naši Evropi će zborit' / Po dvorovima šetat' i plašit' gospodu. / Jugosloven mora dobiti slobodu!   (Stihovi urezani na zidu ćelije u kojoj je Princip tamnovao)

 - Sećate li se Principa?

- Kog Principa?

- Pa Gavrila! Učili smo o njemu u školi. Vodili su nas i na ekskurzije da lično stanemo u stope iz kojih je pucao. Neki od nas živeli su ili i danas žive u ulici s njegovim imenom. U Sarajevu, na mestu sa kog je pucao, Mladoj Bosni, organizaciji kojoj je pripadao, donedavno bio je posvećen jedan muzej. Danas muzej s tim imenom više ne postoji, kao ni zemlja zbog koje je pucao. Nekadašnji Principov most opet nosi naziv Latinska ćuprija.

U detinjstvu zajedno smo učili da je Princip bio tiranoubica. Heroj. Borac za slobodu. Danas, za mnoge ex-Jugoslovene on je terorista. Nisu malobrojni ni oni koji ga i dalje veličaju i slave. Pred stogodišnjicu Velikog rata, formalno iniciranog upravo njegovim pucnjem, u američkim novinama štampaju se tekstovi u kojim ga porede sa Osamom bin Ladenom.

 

17145.jpgПошто сам управо стигао из Оџака, места у ком се данас одржава празник демократије - ево само пар цртица карактеристичне атмосфере са лица места:

- читав град и околна места (дрвеће, куће, капије, помоћне просторије, излози, саобраћајни знаци...) излепљени изборним плакатима, углавном са ликом главног изборног фаворита и највероватније и новог градоначелника у народну познатијег по имену: "Вучић за Оџаке"

 

- O romanu Bonavia Dragana Velikića -

bonavia_dragan_velikic.jpg

Nema te prepreke koja može zaustaviti približavanje dva bića koja su se prepoznala.


Kada odeš, s tobom odlazi sve. Raspored slika u stanu, navike, stvari i predmeti, čitava jedna spomen-soba se rasformira
Dragan Velikić, Bonavia (Laguna, Beograd, 2012)

Među srpskim, a rekao bih i ex-jugoslovenskim književnicima današnjice na prste jedne ruke mogli bi se nabrojati autori čije se nove knjige iščekuju sa onom vrstom čitalačke i intelektualne pažnje i radoznalosti koja, recimo, može da se opiše kao karakteristična za velike i ozbiljne literarne i kulturne scene. Uostalom, šta je to što jednu književnost čini značajnom ako ne upravo taj osećaj poverenja probuđen kod čitaoca koji je (napokon) pronašao vlastitog pisca. Naravno, sa druge strane treba da stoji pisac koji to i takvo poverenje ničim ne izneverava. Jedan od takvih pisaca sa naših prostora svakako je Dragan Velikić - otuda je i njegov poslednje objavljeni roman Bonavia (Stubovi kulture, Beograd, 2012 / drugo izdanje: Laguna, Beograd, 2012) izazvao očekivanu pažnju u regionu. Velikić je nedavno dobio i uglednu Nagradu grada Budimpešte za uverljivost slike mađarske prestonice u njegovoj prozi - između ostalih, i u Bonaviji.

 

Cirkus zvani Srbija koji već danima igra svoju tradicionalnu predstavu vežbanja rasizma - pored toga što odražava ksenofobičnost srpskog društva, istovremeno pokazuje i nemoć države da reši bilo koji problem.

Neosetljivost na patnje drugih odraz je sebičnih i primitivnih društava. Agresija izazvana strahom od drugih i drugačijih, koja u ovom društvu očito nikog ne uznemirava, predstavlja poslednji stepenik ka otvorenom ispoljavanju fašizma. 

Premijeru je smešno. Njegovom prezimenjaku na mestu ministra policije takođe je smešno. Predsednik se ne oseća nadležnim. Vučić verovatno štroji jaganjce - pošto je ovo prvi zabeleženi slučaj da on nema ambiciju da se u nešto lično umeša.

Sram da vas bude!
Ako ni za stid niste sposobni - stid me je i u vaše ime!

 

epozivnica-skulec.17056.jpgRastislav Škulec: Remix, Refresh, Restart
Skulpture, instalacije i drugo 1988-2013.

Kustoskinja izložbe: mr Suzana Vuksanović

Otvaranje: Novi Sad, petak, 29. novembar 2013. u 19h, Velika sala MSUV

 

Nebojša Milenković

Nebojša Milenković
Datum rоđenja:  13.08.1971 Pol:  Muški Član od:  20.10.2006 VIP izbora:  163 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana