1203201_despotov_tucic.18036.jpg

 Kad bismo se ponovo rodili,
da li bismo ponovo živeli?
V.Despotov.

 

 

 

 

U sredu, 18. marta, s početkom u 12 sati, u Zavodu za kulturu Vojvodine u Novom Sadu održaće se 3. netradicionalni stručni skup „Tradicija avangarde - Vujica Rešin Tucić & Vojislav Despotov", posvećen novom čitanju i tumačenju dela dvojice značajnih predstavnika vojvođanske neoavangardne književnosti.

O Vujici Rešinu Tuciću i Vojislavu Despotovu govore: Svetislav Basara, Gojko Božović, Nenad Milošević, Novi Nebojša Milenković, Bojan Savić Ostojić i Slobodan Tišma. 

 
2007-12-03 23:32:58

Sad je stvarno dosta !

Nebojša Milenković RSS / 04.12.2007. u 00:32

naslovna-crno.gifKako reagovati na grubost i prostotu, na bahatost koju smo, bar u ovoj zemlji, tako dobro upoznali da na njen otužno-bljutavi ukus, ukoliko ste iole pristojni ne možete da reagujete drugačije nego mučninom. Naravno, našom mučninom ili pak pristojnošću ne rešava se ništa. Oni koji bi, da je pameti, odavno već morali da budu politički mrtvaci ─ poslednjih meseci i dana opet izlaze iz svojih sanduka i kidišu na poslednja utočišta ljudskog dostojanstva i zdravog razuma u ovoj nesrećnoj i poniženoj zemlji.

Ideološki vampiri nahranjeni (mito)manijom vlastite (nacionalne) veličine usudili su se da po drugi put spreče pokušaj promocije Peščanika. Ono što u tom kontekstu valja da se zapitamo jeste: dokle ćemo to više da dopuštamo i da trpimo?! Ima li granica mazohizmu (građanske) Srbije koja i dalje dopušta da njenu institucionalnu moralnu vertikalu predstavlja dobro uhodani trojac bez kormilara: Velimir Ilić ─ Dejan Mihajlov ─ Aleksandar Tijanić.

 
2008-02-23 22:26:35

Mićun sa Marsa

Nebojša Milenković RSS / 23.02.2008. u 23:26

micunovic.jpgMislio sam da smo već videli sve i da, bar od nečega što se ranije zvala Demokratska stranka, više ništa ne može da iznenaditi – međutim, današnji intervju Dragoljuba Mićunovića, potpisanog kao predsednik Političkog saveta DS, dat Danasu umnogome prevazilazi viđeno, čak i kad je ova neprincipijelna grupacija u pitanju.

Odgovornost za nasilje snosi Vlada Srbije, bez trunke ograde ili pak griže savesti kaže profesor koji, očito, već odavno stanuje u onoj narodnoj starost-ludost. Takođe, u navedenom intervjuu ovaj vremešni Marsovac obaveštava nas i o tome kako danas u Srbiji postoje: Neke političke partije koje žele nastavak sukoba i prekid odnosa sa EU (ma jelte molim vas!?).

Da ne bude kako izvlačim iz konteksta evo još par karakterističnih citata:

 

Incident kojim je obeleženo otvaranje ovogodišnjeg Novosadskog salona - najstarije likovne manifestacije u Vojvodini, u organizaciji Kulturnog centra Novog Sada - samo dva dana nakon otvaranja uzima razmere događaja koji pokazuje potencijale da dovede do značajnije transformacije ove, već duži niz godina, otužno provincijalne manifestacije. No, idemo redom:

Otvaranju ovogodišnjeg Salona prethodila je Inicijativa koju je potpisalo 50 od ukupno 56 umetnika koji učestvuju na ovogodišnjem Salonu, usmerena ka gradskim vlastima u Novom Sadu u kojoj se od gradonačelnika Igora Pavličića i Gradske uprave za kulturu traži da preispitaju budžet namenjen kulturi, kao i da pristupe rešavanju statusa umetnika i umetničkih udruženja u gradu: 

nikola1.jpgNedefinisanost kulturne politike, nerešeni status umetnika, njihov radni i životni prostor, budžet namenjen kulturi i način kako se njime gazduje jasni su pokazatelji zapuštenosti kulture u Novom Sadu... Očekujemo da prigodna beseda na otvaranju Novosadskog salona zaboravi na floskule o sjaju i uspesima novosadske kulture, da Gradska uprava za kulturu bude generator kulturnog razvoja grada i da konačno ponudi korektne uslove za dijalog i kreiranje nove kulturne politike... (Nikola Džafo, jedan od pokretača Inicijative) 

Kako na otvaranju nije uočeno prisustvo gradskog ministra za kulturu Andreja Bursaća, niti bilo kog drugog iz gradske uprave ceremonija otvaranja na par minuta prekinuta je zvucima pištaljki ─ instrumentima kojima se grupa umetnika koja se predstavlja kao Orkestar za vanredne situacije poslužila kako bi izvela pesmu "Marš" posvećenu gradskim vlastima i njihovom nemanju nikakve kulturne strategije, a u znak podrške umetnicima i umetnosti.

 

Da li im je sve oprošteno
Da li im je sve oprošteno
Dugoročno gledano na pravni, politički, ali pre svega na MORALNI POREDAK jednog društva ništa ne deluje poraznije i razornije koliko postojanje ideje/svesti o nekažnjivosti i isplativosti zločina. Stvari su prilično jasne: vladavina prava i zadovoljenje pravde preduslovi su stvaranja zdravog, stabilnog i prosperitetnog društva. Ukoliko isto izostane ─ posledica je zakonska nesigurnost i moralna zapuštenost. Pogađate već u današnjoj Srbiji na delu je svojevrsna simbioza navedenog. Slabost srpske demokratije ni u jednoj oblasti nije izražena toliko koliko u nedostatku sposobnosti i potencijala našeg društva i institucija da se inicira započinjanje procesa lustracije.

Iako je priča o lustraciji zauzimala značajno mesto u brojnim političkim kampanjama ─ kako bi izbori prošli ista je silazila sa političkih agendi i bila jednostavno zaboravljana. U Srbiji danas ovom temom bavi se nekoliko listova, par organizacija koje se bave ljudskim pravima, dva veb sajta i po jedna TV i radio emisija. Umesto dileme na koji bi se vremenski period lustracija odnosila: na vreme od 1945.godine ili od trenutka dolaska na vlast režima Slobodana Miloševića ─ priča je tendenciozno skrenuta na odgonetanje da li je lustracija u Srbiji uopšte moguća, s podrazumevajućim negativnim odgovorom. Međutim, da li je baš tako?

 
2007-08-08 14:07:40

Branislav Petrović, Pesnik

Nebojša Milenković RSS / 08.08.2007. u 15:07

Branislav Petrović
(1937-2002)

PRILOG ZA EVROPSKU ISTORIJU

(Iz dnevnika)

Orijentisali smo se prema zvezdama
vodile nas trube i ključevi tamnica
osluškivali savete onih ispod zemlje
nismo se zaustavljali

Prvo smo otkrili kožu jedne žene
finu negovanu od mladih zmija izatkanu
zatim smo pronašli krila anđela
koja je neki vojnik izgubio

Naišli smo na selo napušteno
prepoznavali stvari iz detinjstva
dočekao nas je samo jedan starac
koji nije uspeo da umakne

Hrvatska-Vukovar%2091.jpg

 
2008-09-22 21:08:11

SLIKE SA ILIJADE

Nebojša Milenković RSS / 22.09.2008. u 22:08

Ilija slika
Ilija slika
Teško je poznati život a slikati je lako treba samo započeti posle sve ide samo slaže se jedno na drugo i kada svršiš sliku vidiš da je na njoj šareno sve kavo u životu i da svaka istina ima dva lica.
Ilija Bašičević Bosilj

Posle niza izložbi koje su poslednjih godina održane u svetu (Venecija, Njujork, Cirih, Hajdelrberg) na kojima je Ilija Bašičević Bosilj izlagan zajedno s Pikasom, Kleom ili Klimtom, kao i nakon što ga je ugledni londonski časopis Raw Vision proglasio za jednog od klasika svetske art brut umetnosti u organizaciji ULUS-a i Fonda Ilija&Mangelos uz produkcijsku podršku Galerije O3ON-e u umetničkom paviljonu Cvijeta Zuzorić od 10. do 31.oktobra biće održana velika studijska izložba Slike sa Ilijade, čiji sam autor i kustos.

Posedujući svest o slikarstvu svog školskog druga Save Šumanovića, takođe, budući da je od sina Mangelosa slušao i o Generaliću i u Jugoslaviji tada popularnom pokretu slikara seljaka, neznano kako 1957, u svojoj 62.godini i Ilija Bašičević počinje vlastite slikarske pokušaje. Za razliku od slikara naivaca sa kojima je često bio poređen, ili pak među koje je pogrešno svrstavan i sa njima izlagan, Ilija Bosilj umetnošću se nije bavio ni iz kakvog hobija. Kod njega nema nezgrapnosti ni prostodušnosti karakteristične za umetnost naivnih, niti je pak kao umetnik Ilija na bilo koji način bio protekcionisan od strane države. Naprotiv ─ do svega u svojoj umetnosti Ilija Bosilj došao je na najteži mogući način: slikarsku tehnologiju uglavnom je učio sam, baš kao što je i njegova međunarodna umetnička karijera došla kao splet (srećnih) okolnosti.

 Osporavano na najrazličitije načine, u više navrata čak izloženo pravom medijskom linču, Ilijino slikarstvo često je korišćeno i kao sredstvo za obračune s njegovim sinom Dimitrijem Bašičevićem Mangelosom. Sve je kod Ilije Bosilja bilo neobično i jedinstveno u tolikoj meri da je u vreme trajanja njegove zagrebačke izložbe, februara 1965.godine, on čak bio primoran da pred specijalnom (inkvizicionom) komisijom demonstrira sopstvenu slikarsku veštinu, odnosno da dokazuje vlastiti identitet i autentičnost svog dela. Na slici nastaloj tom prilikom autor je čak ostavio i natpis: Ovu sliku sam naslikavo pred Komesijom...

 

 

nnm.17543.jpg Драги племенити грађани и грађанке Републике Србије, поштована дијаспоро, драго расејање — сви ви по свету добри, горки, занесени  —

Ви који сте своју хуманост, племенитост и несебичност показивали увек кад је било најпотребније, ви који сте неуморно гласали и слали СМС-ове кад год је тешко (и кад чак ни Човић не помаже), ви које нико не сме  да бије и које нико не може да превари — ви живи, ви сутра убијени

Имам за све вас велику молбу и верујем да ћете ми хитно помоћи:

Годинама већ у мени постоји латентна сумња која се последњих недеља драматично интензивира толико да ми више не да мира тако да због ње (и њој сличних) не могу да спавам (има ноћи не зна им се број)! Наиме, гледам ја тако себе и нешто се мислим: паметан сам дечко, написао сам толике књиге, многе сам чак и прочитао и просто ми не иде у главу како то да нисам већ негде докторирао?

Гледе тога, чини ми се да имам и доказе како гарант ипак можда јесам:

 

dragan-velikic-Portret-1.17488.jpgIntervju: Dragan Velikić

Dragan Velikić je književnik čije svako novo delo u čitavom ex-Yu regionu izaziva vanrednu čitalačku pažnju. Rođen u Beogradu, odrastao u Puli, Velikić je pisac koji svoju književnu mitologiju gradi na širem, geografskom, mentalnom i emotivnom prostoru Centralne Evrope. Nedavno je za svoju književnost dobio Nagradu grada Budimpešte (u obrazloženju stoji da je Velikić u svojim knjigama stvorio „nepristrasan i uvjerljiv portret mađarske priijestonice"). Neposredan povod za ovaj intervju je izdavački poduhvat beogradske „Lagune", koja je objavila reizdanja čak četiri Velikićeve knjige - najpre je krajem 2012. objavljena „Bonavia", tokom 2013. romani „Severni zid" (1995) i „Danteov trg" (1997), a iz štampe se upravo pojavio „Ruski prozor" (2007), svakako najpoznatija i najčitanija Velikićeva knjiga.

Razgovarao: Nebojša Milenković  

Pre no što dođemo do knjiga, možete li pokušati da odgovorite na pitanje: ko ste vi, Dragane Velikiću?

 

Carls-Simic-Gledaj-dugo-i-netremice-184x280.jpgČarls Simić: Gledaj dugo i netremice, prevod sa engleskog: Ivica Pavlović, Vesna i Draško Roganović, Arhipelag, Beograd 2013.

Postoji onaj divan trenutak kada shvatimo da je slika koju dugo gledamo postal deo nas, poput sećanja iz detinjstva ili sna koji smo nekada sanjali. Svet je zanimljiv kada ga gleda pažljivo oko.  Čarls Simić

 

Poezija svakodnevice

Kada čitate eseje Čarlsa Simića, uz opasnost da ovo što ću reći bude shvaćeno kao kliše, neminovno dolazite do zaključka kako određene vrste mudrosti dolaze (tek) s godinama. S tim što se, u njegovom slučaju, ovo “godinama” nikako ne odnosi na puku biografsku činjenicu autorovog rođenja (Beograd, 1938) već, prevashodno, na godine  čitalačkog i gledalačkog fokusiranja na različite ─ bilo pojavne ili pak one nevidljive,  metafizičke ─ aspekte i dimenzije Simićevog umetničkog i životnog postojanja.

 

Nebojša Milenković

Nebojša Milenković
Datum rоđenja:  13.08.1971 Pol:  Muški Član od:  20.10.2006 VIP izbora:  163 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana