Polemika koja se danas u klupama Skupštine Srbije povela povodom Slučaja službenika Aleksandra Tijanića i njegovog odnosa prema ženama, i podsećanje poslanika LDP Slobodana Maraša da nije tačno da je Tijanić govorio loše o svim ženama tj. da postoji jedna o kojoj je govorio lepo:
Gospodin Tijanić se više puta na veoma primitivan način izražavao o ženama. Ja ću pročitati jedan deo šta je rekao za žene, objavljeno je u 'Dnevnom telegrafu' 1998. godine: 'Žena treba da izgleda kao šarplaninac, s urođenom bundom, krupna, dresirana, s ogrlicom oko vrata i da laje samo kad joj neko tuđi priđe'. Ima jedna žena o kojoj je lepo govorio, to je Mirjana Marković. (S.Maraš)
baš kao i poziv Odbora za ravnopravnost polova Skupštine Srbije A.Tijaniću da podnese ostavku - kao ozbiljne i odgovorne građane trebala bi nas podstaći i na diskusiju o sistemu vrednosti koji vlada Srbijom današnjice, a koji je dopustio mogućnost da ovaj čovek uopšte nađe na funkciji direktora RTS-a.
Kada je bio potreban državi Srbiji i njenoj politici (šta god to značilo) na KiM Oliver Ivanović je bio uz tu politiku (ma koliko ista bila konfuzna i neučinkovita), otuda je licemerje zvanične Srbije koja je danas potpuno imuna ili nemušto angažovana oko njegove sudbine više nego loša poruka svima koji na istom tom Kosovu i danas, uprkos realnosti, još uvek veruju u Srbiju.
Zvanična Srbija otuda bi odmah morala da insistira da se, ukoliko za to postoje dokazi, protiv Olivera Ivanovića pokrene istraga - u suprotnom Srbija bi morala zahtevati da hrabar i pošten čovek Ivanović bude pušten da se brani sa slobode.
Ovi monopolisti se ponašaju kao da se sva istorija usmerila na to da se oni pojave na svetu.
Milovan Đilas [1]
Čije su naše institucije kulture?
Kakve se poruke iz njih šalju?
Kome se one obraćaju ― i da li je u njima ama baš sve dozvoljeno?!
Samo su neka od pitanja koja u poslednjih 50-ak dana sebi mogu da postave posetioci i uposlenici u novosadskom Muzeju savremene umetnosti Vojvodine ― od kada na vratima jedne od kancelarija MSUV, ispod imena dvoje kustosa, uposlenog PR delatnika institucije i jednog bivšeg direktora, imaju priliku da se susretnu sa "izloženim" likom Josifa Visarionoviča Staljina.
Šta, dakle, traži Staljin u Muzeju
Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad još takav ne sinu gled;
U intervjuu listu Blic Uslov SPS: Kraj progona porodice Milošević od srede 28.maja potpredsednik SPS-a Milutin Mrkonjić izjavio je sledeće:
Mi tražimo realizaciju našeg programa. I nisu nam bitna dva ili 18 ministarstava, već samo ko je u stanju da realizuje program koji imamo. Međutim, preduslov bilo koje priče za nas je da prestane progon porodice Milošević i da se oslobodi Dragoljub Milanović.
Navedenom izjavom visoki funkcioner reformisane Socijalističke partije Srbije pozvao je na nepoštovanje sledećih odredbi važećeg Ustava Republike Srbije:
Dok se u Novom Sadu polako odbrojavaju dani do famoznog 7.oktobra možda je upravo sad trenutak da pokušamo da odgovorimo na pitanje otkud ponovo to ključanje paklenog kazana. Otkud to da mračnjaci (bilo ljudi bilo pojave, svejedno), koji bi po svemu već morali da budu u mišjim rupama, ponovo dižu glave, držeći nam pridike o: moralu, poštenju, patriotizmu, i tako to...
Takođe, nameće se pitanje i naše sopstvene odgovornosti za navedeno. Ne mislim, naravno, na nas ovde na blogu, već na narod koji, u svojoj izgubljenosti i sluđenosti više, čini se, nema volje ni energije da još jednom vlastitu sudbinu preuzme u sopstvene ruke. Istorijsko iskustvo, naravno, pokazuje da ovakvo ponašanje – bilo naroda bilo pojedinaca – nikada ne biva bez posledica.
Krivica i odgovornost za radikalizaciju stanja u zemlji, koja uvek odgovara smutljivcima i ekstremistima svih vrsta, svakako snosi klika na vlasti. I tu nema priče.