< ... šuma se odjednom protegla, i onda naglo skupila; da me je neko pitao reklao bih da sam osetio kako se cela šuma pomerila; a opet znaka tome nije bilo; negde u pola noći sam osetio da se nešto desilo; mali zemljotres tačno usred mog sna ... >
Za snove kažu da mogu svašta. Svašta.
Marija je stajala iznad mene. Bio sam i dalje do pola usnuo, a od pola budan. Nešto je opet jarko svetlelo na njenom domalom prstu. Ličilo je na snoviđenje.
"In the drowsy dark cave of the mind, dreams build their nest with fragments dropped from day's caravan."
-Rabindranath Tagore
"U usnuloj tamnoj pećini uma, snovi grade svoja gnezda od delića otpalih sa svakodnevnog karavana."
- Rabindranath Tagore
Kažu da se u tom trenutku najviše pamti. Tada kada si na pola od snevanja i na pola od jave. Kada si i tu i tamo. Kada ti se, kao malom, peva uspavanka. Pesma koja te spušta nežnim rukama u drugi svet.
Šteta je ponekad što se za nešto ne zna više. Čuo sam je prvi put pre oko 9 godina i
U nedelju je poginuo jedan od mojih poznanika.
Momak je imao nešto manje od 30 godina. Nesrećan slučaj. Niko za kriviti. Teško za prihvatiti.
Morao sam da mu postavim sliku u firmi. I flor. I sveću. I knjigu žalosti. I umrlicu. I obaveštenje za ostale kolege. Sve u rok službe.
Šta god uradio, njegova stolica će zauvek ostati prazna.