Individua može da nas zapanji
Pa čak i na sitnim stvarima koje ne izgledaju toliko nemoguće
Ali tek kada ljudi krenu da rade u zajedno stvara se sinergetski efekat
Koji čini da se još ljudi uključi
Na različite načine
I da se i oni poboljšaju
Ali kada se uključi dovoljna kritična masa ljudi - šta mislite šta je sve moguće?!?!?
U teoriji organizacije ne postoji efekat koji želite da postignete više od sinergetskog efekta timskog rada i postignuća pri njemu. Kada jednom
"In the drowsy dark cave of the mind, dreams build their nest with fragments dropped from day's caravan."
-Rabindranath Tagore
"U usnuloj tamnoj pećini uma, snovi grade svoja gnezda od delića otpalih sa svakodnevnog karavana."
- Rabindranath Tagore
Kažu da se u tom trenutku najviše pamti. Tada kada si na pola od snevanja i na pola od jave. Kada si i tu i tamo. Kada ti se, kao malom, peva uspavanka. Pesma koja te spušta nežnim rukama u drugi svet.
Šteta je ponekad što se za nešto ne zna više. Čuo sam je prvi put pre oko 9 godina i
Zamisli nešto što je za tebe veoma bitno. Na primer, lični cilj koji za tebe stvarno predstavlja izazov. Koji, kada bi ga ispunio, bio bi siguran da je sve moguće u životu. Nešto što te pokreće. Nešto što je stvarno vredno tvog rada i truda. I što ga tačnije predstaviš u svojoj glavi, tačnije će se manifestovati, tako da budi precizan. I kada na kraju znaš tačno šta je to, dodeli mu simbol. Dodeli mu znak koji će da predstavlja ceo tvoj cilj odjednom. Tačnije, njegovo ispunjenje. Oseti ga celim telom kao da se sada dešava. Onda ga nacrtaj na papiru iz velike sveske i postavi ga ispred sebe na nekoj razdaljini. Na tolikoj razdaljini, i na toj visini, tako da bude realan. Ni preblizu, ni predaleko. Ni prevelik, ni premali. Potaman je reč. Potaman. Ono što je najbolje je da ćeš tačno znati mesto na kome treba da bude, bez greške...
Ima ih stvarno razlicitih. Ja nisam nikakav poznavalac.
Ali ko cuje ovo i ne svidi mu se... ne znam sta da mu kazem
... To Nagual:
U našem sadašnjem društvu ljudi provedu dosta vremena u građenju nekakvih odnosa. Nekada ranije su se odnosi gradili na drugačijim principima. Sada se grade na ovdašnjim. I ti odnosi imaju svoje zakonitosti kreiranja. Bazirani su na pravilima društva. Dakle, kako izgleda kreiranje odnosa dvoje ljudi u ovom društvu (prikazano na metaforičkom primeru - vrlo, vrlo metaforičkom):
1. Dvoje ljudi se sretnu. Negde. Bilogde. I upoznaju se. Pozdrave se učtivo.
Ma, samo kratka vest. A vi sami odlučite. Posvetite ovome 10 minuta. Ja sam neću komentarisati ovaj blog.
P.S.
Hvala draga...
Prevod:
"Желим да нагласим да је током мог дугогодишњег рада као лекара опште праксе моја главна максима била „ Пре свега не чинити ником зло/не наудити ником". То сам правило понела са собом при доласку на место министра здравља.
Када
"Pogledao sam tu rulju pijanih ljudi za šankom. I hteo sam da zaplačem. Da, pomisli on, spontanost je jedna od stvari na kojoj treba da radimo."
Čarls Bukovski - Holivud (prepisivač slobodno preneo tekst iz originalnog citata)
I
Ako dovoljno dobro ispričaš priču, što je i prvo pravilo pričanja priče, nije bitno to šta pričaš.
"If you wake up at a different time in a different place, could you wake up as a different person?"
- Narrator, Fight Club
Nekada, život napravi da vam se na javi desi nešto što vam niko ne bi verovao ni da ste sanjali.
Ima onih dana kada ti se pertle stalno odvezuju. Da l' zbog toga što su nove, da l' zbog toga što ih farmerke zezaju. Stalno te nešto tera da gledaš dole. Ne daju ti mira. Svakih malo-malo perifernim vidom shvatiš da opet nešto laprda. Digneš nogu. Vežeš pertlu. Na mrtvo. Vežeš i drugu za svaki slučaj. I tako ceo dan.
"Ako dovoljno dugo gledaš u ambis, u jednom trenutku će ambis početi da gleda u tebe."
"Strpljenje je dobra stvar, ali nije dobro ako čekaš petla da snese jaje."
Ništa. Baš ništa. Ništa neću reći ovim tekstom. Mada, u našim glavama i dalje pričam, onaj ko čita ovo neće pročitati ništa što već nije znao. Samo sam
ovaj tekst ne zaslužuje velika slova na početku rečenica. jer ona se nigde nije uklapala.
nijedna praznina nije imala ovakav oblik. nijedna moć nije mogla da natera ovaj deo slagalice da upadne tamo gde mu nije bilo mesto. takva moć još uvek nije viđena. jer je taj deo slagalice odlučio da će sam da bira gde će.
ne može niko o da priča o njoj jer je tako jednistvena. sama bira šta će o njoj da pričaju. ali kada