Ovaj post je posvećen predstojećem Danu pobede nad fašizmom u najboljoj nameri da još jednom ukaže o svoj nakaradnosti ukalupljivanja prošlosti u ideološki ograničene okvire, s jedne, i kako to rade civilizovane države i narodi, s druge strane.

Pre dve godine na velikoj međunarodnoj izložbi foto festival u Njujorku našle su se i fotografije spomenika NOB-u nastale na prostoru bivše Jugoslavije. Reč je o projektu belgijskog fotografa i saradnika na Kraljevskoj akademiji u Gentu Jana Kempenaersa, koji je priredio seriju radova naslovljenu “Spomenici: kraj jedne ere”, prethodno predstavljenu u Antverpenu i u Briselu. Valjda u nameri da se bude u  antikomunističkom trendu i uz podsmeh duhovit, a biće pre zbog neznanja, na B92 se pojavio tekst o tome pod naslovom «Komunistički spomenici kao iz budućnosti», što je izazvalo dosta komentara.

Treba li bilo kome ko ima barem dva osnovne objašnjavati da je na Kozari, na Sutjesci, u Šumaricama, na Banjici, u Jasenovcu , na Sremskom frontu, tokom oslobođenja Beograda, i drugde  među poginulim najmanje komunista, da su to spomenici palima za slobodu i narodu  koga su pobili okupatori i njihove domaće sluge.To nisu spomenici komunistima i komunizmu već stradalom narodu, spomenici koji simbolizuju borbu i pobedu nad fašizmom.

Čudno je da je tu distinkciju razumeo jedan Belgijanac za razliku od nekih kao velikih Srba i patriota. Sramno je kako se kao država i narod odnosimo prema sopstvenoj prošlosti i istoriji, a dovoljno je samo pogledati kako to rade narodi i države koje drže do sebe i svoje kulture. Pa evo primera u slici:

 

Dok se naše stranke, vlada i skupština bave visokom politikom,odbranom Kosova, odbranom Vojvodine, sporenjem o oko svega i svačega, izlaska i neizlaska na izbore na Kosovu,ulaska odmah ili malo kasnije u EU, neulaska u NATO, ne damo Republiku Srpsku, najavama velikih projekata, svađama da li nam je draži Draža ili Tito, ko je veći a ko manji Srbin, patriota, izdajnik i strani plaćenik, narod nam postaje sve siromašniji i stanje sve alarmantnije, a obećavano društvo socijalne pravde postaje sve više utopija.

I dok novine preuveličavaju ili ne da su milioni na ivici bede, odgovorni mirno sede i glede,imaju da troše a i da  štede.

Obećavane promene sve više znače da se menja stanje- malo bogatih imaju sve više a sve viđe je onih što imaju sve manje.
Zvanična statistika  pokazuju da je u Srbiji oko 700.000 odraslih i 300.000 dece na rubu egzistencije. Ali, to nije konačna brojka.

 

Pre nekoliko dana dobih od prijatelja mejl nepoznatog autora koji na  intertesantan način ilustruje današnju globalnu civilizaciju i navodi da svi više razmišljaju o tome gde smo, šta smo,šta radimo, šta trebamo raditi , kuda idemo, šta možemo očekivati i čemu se imamo nadati.

Tekst je posvećen međunarodnoj nedelji prijateljstva i zato mislim da  zaslužuje da i na ovaj način bude prezentovan.

globalization.jpg

 Dakle:

“Kad bismo celokupno svetsko čovečanstvo sveli na selo sa stotinu stanovnika, a poštujući proporcije svih postojećih naroda sveta, selo bi bilo ovako sastavljeno:

57 Azijata
21 Evropljanin
14 Amerikanaca (severnih i južnih)
8 Afrikanaca

52 žene
48 muškaraca

 

 To je suština poruke svakog kandidata i stranke.

Blagostanje, berićet, rodna godina, plodna nacija, ljubav i veselje- biće ispunjene sve želje.

bundeve-tikve.jpg

Svako se na svoj način bori za glasove.

28.04.12.-300x198.jpg

Muftija ovako, a svi ostali će na Đurđevdan što zbog slave , što zbog molenja Boga svi u Crkve jer su svi transparetno religiozni.Sve ječi od bučnih obećanja od kojih obično na kraju budu ludom radovanja pa se bolje držati principa što veća obećanja to manja očekivanja. Ko ti obećava kule i gradove laže i sebe i tebe ali od laganja sebe on neće imati nikakvih posledica jer obećati ništa ne košta, a ti razmisli koliko će tebe on/oni koštati.Kampanja se vodi po sistemu svi protiv svih, udarne rečenice su kako je onaj drugi ili oni drugi loši, opasnost , zlo, propast, pa ako oni pobede biće smak sveta a ako ja/mi pobedimo biće procvat sveta.Pomalo sve liči na cirkus i parodiju, kao što je to sjajno opisao Voja Žanetić

 
2013-06-26 09:57:56
Budućnost| Ekonomija| Politika| Region

Pismo - apel Bundestagu

Milan Karagaća RSS / 26.06.2013. u 10:57

„Veomа poštovаne dаme i gospodo,

uvаženi poslаnici Bundestаgа,

th?id=H.4891388969027680&pid=15.1&w=189&h=126&p=0 plenary_326.jpg

 Verujem dа se većinа vаs  sećа kаko je Evropа početkom 90-ih godinа svojom neodlučnošću, neslogom, dvostrukim stаndаrdimа i nedovoljnim аngаžovаnjem , umesto dа spreči krizu, direktno doprinelа trаgičnom rаspаdu Jugoslаvije  čije posledice i dаnаs trpimo  i mi i Evropа. Ubeđen sаm dа ćete to imаti u vidu prilikom rаsprаve o dаvаnju dаtumа Srbiji zа otpočinjаnje pregovorа sа EU. Ne sumnjаm u vаšu dobru nаmeru dа odnosi između Nemаčke i Srbije budu još bolji nego sаdа, što je Srbijа i jаsno pokаzаlа.

 

“Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”, reče jednom Duško Radović.

Oni koji su bili deca u vreme kada je on to rekao sada su odrasli i imaju svoju decu prema kojoj se odnose isto kao njihovi roditelji prema njima i tako imamo „siromašne roditelje i siromašnu decu“, koji imaju novac ali malo šta drugo.

Ovih dana u medijima su objavljeni rezultati istraživanja o mladimaodlasku ljudi iz Srbije,

ilustracija.jpg 

ali i apel Dobrice Ćosića studentima da se vraćaju u otadžbinu. .

 
2012-08-27 23:10:55
Društvo| Politika| Život

Priča o baka Smiljki sa Kosova

Milan Karagaća RSS / 28.08.2012. u 00:10

Juče je RTS objavila kratku priču o baka Smiljki Bajčetić sa Kosova.

Priča je disonantna u odnosu na patriotsku mustru naših medija kada je Kosovu u pitanju ali , bogami , i optužujuća za one koji su se „ubijali od vođenja brige o Srbima na Kosovu“ i naročito o novcu koji im je namenjen.  Nepatriotska i tendenciozna je  priča RTS-a jer rečju i slikom govori da na Kosovu ima onih koji od države Srbije ništa ne dobijaju, pa još kako dobija neku crkavicu od šiptarskih vlasti, i, što je još nepatriotskije, da joj pomaže komšija Šiptar. Bože, pa valjda je trebalo da bude priča o baki koju pomaže država Srbija i razne dobrotvorne organizacije i udruge, pa SPC, te kako je komšija Šiptar maltretira, ili kako je eto i ta baka jedna od onih Tačijevih Srba.

Za razliku od RTS, „Novosti“ su se potrudile da priča dobije patriotsku konotaciju tako što je izostavljeno ono što je nepodobno a naglašeno ono što će „jačati naš patriotizam“.

Dakle, evo šta je rekla baka Smiljka a RTS prikazala:

plesina-t.jpg„U Plešini kod Uroševca Smiljka Bajčetić 20 godina živi sama, a poslednjih 13 u albanskom okruženju, bez ijednog sunarodnika u selu. Mesečno prima svega 45 evra. Pomaže joj samo komšija Avdija Mustafa.

Smiljka Bajčetić je među malobrojnim srpskim žiteljima Uroševca. Po okončanju rata pre 13 godina ostala je u selu Plešini zato što joj komšije Srbi nisu javili da odlaze, a sama se nije usudila, jer ne zna kako bi se snašla na drugom mestu.Smiljka već dvadeset godina živi sama, a poslednjih 13 u albanskom okruženju, bez ijednog sunarodnika u selu. Priča kako joj je veoma teško, pošto nema penziju, već samo primanja od svega 45 evra mesečno.Tih 45 evra je penzija koju joj daje kosovska vlada. Od vlasti u Srbiji ne dobija ni socijalnu pomoć.

 

Mi oduvek izgleda imamo problem sa istorijom ili je sami ne razumemo ili mislimo da drugi ne razumeju, pa tako unapred brinemo kako će iduća godina biti sva u znaku revizije istorije s ciljem da će neki “radi svoje amnestije” optužiti Srbiju kao krivca za 1.svetski rat, a Gavrila Principa kao teroristu i izazivača rata. A onda, imamo kao zabrinute političare, istoričare i javne radnike kako se moramo pripremiti za odbranu od još jedne agresije, a oni su upravo ti koji će nas odbraniti.

250px-Gavrilloprincip.jpgNadam se da u Evropi ima dovoljno ozbiljnih istoriča i obrazovanih političara koji znaju kako je došlo do 1.svetskog rata, a verujem da ne postoji nikakva zavera da se Srbija ponovo optuži kao eto imperija koja je izazvala rat. Polazeći od tog ubeđenja, mislim da Srbija uopšte ne treba da obraća pažnju na pojedinačne manje poznate istoričarei i medije i njihove meditacije o tome. Takođe mislim da ne stoji teza da je npr. Nemačkoj baš stalo da se toliko kao država blamira da, “radi umanjenja odgovornosti ondašnje Nemačke”, zvanično udari medijsku i političku hajku na Srbiju kao krivca.

Jednostavno, Srbija nije krivac već žrtva tog rata, Gavrilo Princip nije terorista več pripadnik jedne oslobodilačke organizacije koja se zalagala za oslobođenje okupirane zemlje.

Svakome kome nije jasno o čemu se radi poslao bih tekst koji je napisao akademik Muhamed Filipović - em je čovek naučnik, em Bošnjak, em Sarajlija, em nije Srbin, em je naučno i istorijski pošten i objektivan. Evo tog teksta:

 

U Srbiji mnogo lepe a i ružne reči  počinje sa čarobnim slovom «S», sreća, slava, sloboda, sloga, srpstvo, Srbin,sudbina, ali i  siromaštvo, sramota,strah, sebičnost , siledžijstvo. Stanje siromaštva u Srbiji podesća me na staru pesmicu koju su nam bake i majke poodavno recitovale “Sveti Sava sišo s neba, sanio svojoj sestri Savi sepet suvih smokava» pa i ona «Samo sloga Srbina spašava», pa kako izgleda ostaje da se sve više stanovnika pita da li nas još “Samo Sveti Sava siromaštava spašava“.

Prema pisanju Politike u Srbiji je broj siromašnih je premašio cifru od  700.000,odnosno 6,9%, "Ali ako bi se broj najsiromašnijih merio prema standardima EU, broj siromašnih građana Srbije dostiže gotovo milion ljudi! Ako je procena da  Srbija  ima  7.306.677 stanovnika, to znači da je, prema evropskim standardima   Svaki Sedmi Stanovnik Srbije Siromašan

Samo ove godine broj ljudi koji gladuje povećan je za 100.000. Broj nezaposlenih je porastao sa 16,7%  na 19,2 % u aprilu ove godine, odakle i dolazi porast siromaštva.

Siromastvo.jpg


Dalji zabrinjavajući podatak je oko 1, 5 milion ljudi preživljava bez plate,  720.000 ne može da na nju računa jer su nezaposleni, oko  350.000 radnika redovno radi, ali zarađenu platu čeka najmanje tri meseca, a nekada i više od godinu dana. Oko 440.000

 

Čudan smo mi svet. Svako misli da se najviše razume u ono što drugi rade, a za politiku i državne poslove svi smo samozvani eksperti i analitičari.Tako se ovih dana mnogo  raspreda o našoj spoljnoj politici , uz pežorativnu interpretaciju poojmova kao što su strateško partnerstvo, stubovi spoljne politike i prioriteti. U spoljnoj politici se radi isključivo o iznalaženju najboljih načina da se ostvare i zaštite nacionalni interesi i to predsednik Tadić upravoi radi, te su kritike na njegov račun neutemeljene, mada ima prostora da se potenciraju odnosi sa susedima. Naravno, lepo je imati dobre odnose sa svima , ali je mnogo loše ne imati sa susedima.

Ne ulazeći u medijske promocije pa i glorifikaciju postignutog, način prezentacije prioriteta, stubova i strateškog partnersva i mešanja pojmova za domaće potrebe, nesporno je da  je cilj spoljne politike svake zemlje da ima dobre odnose sa što više država,po mogućnosti da ima sa svima, što bi Kinezi rekli, normalne odnose.Nesporno je da to Srbija radi, mada su ponekad motivi nespretno formulisani jer nije to samo zbog Kosova, već interesa cele države i naroda.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana