“Britanski istoričar Dominik Sendbruk predviđa da će 2018. godine velika kriza biti uzrok rata u Evropi. Francuska će napasti Britaniju, ruski tenkovi će ući u Letoniju,.......“

images?q=tbn:ANd9GcSqZeXpFhTa1Lr2_pHHqjlMDg89joeXLUaAn1VZ7yr2tYe34GwikA 

Ne verujem, ne želim da verujem, da će  doći do rata kako ga predviđa vidoviti Englez, , ali da će biti velikih turbulencija unutar država, unutar EU pa i između država sigurno će biti, a već je počelo.Bez obzira što je neverovatno, da će se Evropa vratiti na u vreme 100-godišnjeg francusko-engleskog rata,  treba pročitati članak  britanskog istoričara Dominika Sendbruka.Dakle:

„Britanski istoričar Dominik Sendbruk predviđa da će 2018. godine velika kriza biti uzrok rata u Evropi. Francuska će napasti Britaniju, ruski tenkovi će ući u Letoniju, a nemačka vojska u Grčku...

Posle izjave nemačke kancelarke Angele Merkel da bi propast evra mogla da isprovocira novi rat u Evropi, Sendbruk tvrdi da je "rat ionako pred vratima" i da će započeti 29. oktobra 2018. godine, objavio je "Daily Mail".

 

Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je u Skupštini Srbije: „Nije vreme za veliki patriotizam, vreme je za velika dela”.

Nema sumnje da je predsednik mislio da nema velike koristi od busanja u patriotizam, da je vreme da se  mnogo više uradi u interesu budućnosti Srbije i njenih građana. Svakako da bi jedno od tih velikih dela bilo upravo  „lišavanje Srbije nacionalnih konflikata u koje je decenijama bila uronjena, ne samo sa susedima, već i sa velikim silama. „

Tadic,-velika.jpg

 

 
2009-06-28 14:30:38
Društvo

Danas je Vidovdan

Milan Karagaća RSS / 28.06.2009. u 15:30

Kosovo-najskuplja srpska reč ili džoker za manipulacije.

Ovogodišnje obeležavanje Vidovdana najposećenije i najmasovnije obeležavanje na Gazimestanu u poslednjih nekoliko godina, na kome je prisutno više hiljada ljudi.  

Kosovo i Vidovdan su neodvojivi simboli srpske nacionalne svesti i bića. Oni su osnova najlepših i najplemenitijih osećanja nacionalne svesti i ponosa, nauk i istorijska pouka ali, nažalost, često se “najskuplja srpska” reč zlooupotrebljava kao džoker u raznim kalkulantsko-malipulantskim-politikantskim spekulacijama i zamazivanja očiju narodu zarad lične koristi, uključujući i materijalnu- od novih patika do stanova, kuća i biznisa, za jedne dok drugi i dalje žive u getu, bez osnovnih uslova za život i slobode kretanja.

Na Vidovdan  su se desili mnogi značajni događaji u srpskoj istoriji, evo samo nekih:

-         1389.godine, Boj na Kosovu

-         1914.godine, Sarajevski atentat

-         1919. potpisan Versajski sporazum

-         1921. donet Vidovdanski ustav Kraljevine SHS

-         1948. Rezolucija IB

-         1989. obeležena 600.godišnjica Kosovskog boja, preko milion ljudi na Gazimestanu i čuveni govor Slobodana Miloševića

-         1990. usvojeni amandmani na Ustav Hrvatske, kojim Srbi više nisu konstitutivni narod u Hrvatskoj

-         2001. Slobodan Milošević izručen tribunalu u Hagu

-         2006.godine Crna Gora primljena u UN kao nezavisna i 192 članica

 

“Niko Srbiji i Srbima ne može da oduzme Vidovdan. Ali,

 
2009-07-11 19:44:50
Politika

NATO- ne,možda, da

Milan Karagaća RSS / 11.07.2009. u 20:44

Postoji ona poznata pitalica koja je razlika  između diplomate, vojnika i devojke. Dakle, kad diplomata kaže «da» misli «možda», kad kaže «možda» misli «ne», a ako kaže «ne» i nije diplomata. Za vojnika «da» znači da, «ne» znači ne, a ako odgovori  «možda» i nije vojnik. Kad devojka,  kaže «ne» znači «možda» , «možda» znači «da», a ako kaže odmah «da» i nije devojka. Po toj analogiji možemo posmatrati i odnos Srbije prema prema evropskim i evroatlantskim integracijama, s tim da se često ne zna u kojoj je ulozi, diplomate, vojnika ili devojke.

Ako je suditi po medijima,izgleda da se aktuelizuje pitanje našeg odnosa sa i prema NATO-u, a čak se pominje i mogućnost da se ona mudra Deklaracija o vojnoj neutralnosti preispita u Narodnoj skupštini, sa namerom da se ukine.

Šta je sve uticalo na to, da li zahtev DSS da se raspiše referendum,da li neka druga kretanja ili stagnacije, da li razočaranje onih koji su očekivali da će Rusija i SAD obnoviti «hladni rat», a Medvedev i Obama upravo rekli da od toga nema ništa. Time otpada i ona teorija «da ćemo čekati promenu međunarodnih okolnosti i onda povratiti sve što smo izgubili i što su nam oteli, a mi njima nismo uspeli «. Doduše, takvu teoriju su zastupali čelnici SNS dok su mislili radikalno, a ne racionalno.

U međuvremenu smo,zarad unutrašnje-političkih kombinacija i kalkulacija doneli čuvenu i premudru Deklaraciju o vojnoj neutralnosti, tako da naše članstvo u NATO nije uopšte aktuelno jer niti nas ko zove niti bi mi kao hteli. Doduše,

 

Po merilima SPC Nikola Pašić nije bio pravi Srbin nego prevrtljivac jer se potpisivao latinicom.

135px-FirmaNikolaPasic--neareastpresents00lequuoft.png
Ovih dana vrućina izgleda utiče i na podgrevanje strasti, podizanje raspoloženja i razna ushićenja. Ono što se na ovim prostorima posebno eksploatiše su versko i nacionalno, pogotovo ako su krize i socijalni problemi takvi ta se teško mogu rešiti pa je onda lakše malo skrenuti pažnju naroda. Tu uvek dolaze do izražaja veliki borci za nacionalnu i versku stvar. Oni vrlo gromoglasno govore o narodu-naciji, a kad pogledaš skoro da su ravnodušni prema bedi i propadanju ljudi koji čine taj narod. Isto tako, oni koji se najglasnije bore za svoju veru, sami ne žive po onome kako narodu pričaju.

Tradicionalni sabori na verske praznike su prilika da crkveni velikodostojnici, pošto pročitaju molitve pisane pismom i jezikom kojim njeni vernici i narod ne govore niti razumeju, prigodnom besedom kažu narodu ko je Srbin i srpskoga roda,a ko nije.

 

„I da je bila stoput gora nego što je bila –Jugoslavija bi opet bila stoput bolja od svega što je nakon nje nastalo.“

Svima koji poštuju svoju istoriju i ponose se antifašističkom borbom protiv nacista i fašista svih vrsta, čestitam Dan republike.

16630143935297987717bca695603418_orig.jpg1467411_10152097371679391_828114456_n.jpg

 

Kao i u svemu, Srbija kasni i sa rehabilitacijama žrtava komunističkih zločina, pa je to ne samo moda već i prioritet, a na svetsku ekonomsku krizu ionako ne možemo uticati.

Zajednička ideološka platforma revizije istorije i rehabilitacija u Sloveniji, Hrvatskoh, Srbiji, BiH, Kosovu je da su tokom i neposredno nakon drugog svetskog rata partizani- komunisti - zločinci iz isključivo ideoloških razloga i borbe za vlast maltretirali, uništavali i činili strašne zločine nad  pripadnicima svega što je imalo nacionalni i antikomunistički karakter . Komunistički teror okomio se naročito na „nacionalne humanitarne pokreta i organizacije“: ustaše, četnike, belogardejce, plavogardejce, crnokošuljaše, ljotićevce, nedićevce, baliste, handžardivizijaše, muslimanske milicije, pa razne Šicere i hortijevce po Vojvodini...

Juče je u Novom Pazaru u prisustvu ministra efendije Ugljanina otkrivena spomen poloča Aćif Efendiji kao još jednoj „žrtvi komunističkih zločina“ u Srbiji. Valjda je to u duhu opšteg trenda rehabilitacija žrtava komunista, pa kud svi Turci tu i mali mujo. Ako oni mogu da otkrivaju spomenike tamo nekim i proglašavaju ih svecima, kontaju da mogu i oni svojima iako ga nisu uspeli ubaciti u program državne komisije, a možda će u Radoševu seriju.

 

Često se čuje kako je EU najveći mirovni projekat iakada,antifašistički projekat posle 2. Svetskog rata kao brana da nacizam i fašizam nikada ne dignu glavu , da svi evrpski narodi žive dostojanstveno i mirno, bez rasne , verske, nacionalne i bilo kog vida mržnje i diskrimnacije.

Nemačka priznaje svoju krivicu, zabranjuje povampirenje i veličanje nacizma, u školama uči decu o zlu nacionalizma,učenike vode da obilaze koncentracione logore, neposredno ispred Rajhstaga podiže monumentalni spomen kompleks holokaustu sa pločicama i imenima svih pobijenih Jevreja, ...i dalje traga i procesuira i 90-o godišnjake za koje postoji sumnja da su bili samo čuvari logora. Nemačka je izvršila denacifikaciju i otvoreno govori svom narodu da mora da živi sa teretom istorijske krivice, dok Hrvatska kao najmlađa članica EU iz budžeta isplaćuje penzije pripadnicima ustaških fašističkih formacija. Što bi rekao Mladen Delić Ljudi jeli to moguće a da sa takvim Zakonom i praksom bude primljena u EU. Pa da li su gledali ono poglavlje o sudstvu.

Eto, i dok Nemačka sudi nacisti, a Hrvatska daje ustašama penzije i niko joj u EU još nije stavio primedbu.

 

Eto, danas je 7.juli-Dan ustanka naroda Srbije protiv fašizma koji je ukinut kao državni praznik I ovog 7.jula zvanična Srbija nije načisto da li slavi antifašističu borbu ili kolaboraciju.

 U Beloj Crkvi je održana svečanost i položeni venci u slavu onih koji su podigli ustanak, a istovremeno je SPC služila parastos onima koji su bili u službi okupatora, samo su izvršavali naređenje. Srbija je opet podeljena, ne zna gde je ili se pravi blesava. Činjenica je da su postpetooktobarske vlasti osramotile Srbiju marginalizujući njen doprinos u antifašističkoj borbi i visoki ugled u antifašističkoj koaliciji. To potvrđuje i činjenica da je prvi put posle 2000.godine predsednik Srbije primio delegaciju SUBNOR-a.

 

Pitanje koje se već 20 godina ponavlja na različitim nivoima, međunarodnim, regionalnim,lokalnim, počev od visokih naučnih krugova, istortičara, političara, ekonomista ali i, sve više i češće, običnih građana- onih istih radnih ljudi i građana koji su odavno bez posla i nisu radni ljudi.

Evidentno je da proces raspada još nije završen ni u glavama ljudi ni u stvarnosti. Nisu rasčićene mnoge stvari koje bi se u demokratskim državama koje su se dobrovoljno razišle podrazumevale. Deobni bilans nije okončan, nerešeni imovinsko-pravni odnosi, prava po osnovu socijalnog i penzijskog osiguranja, pitanje imovine i povratka izbeglih, proteranih i raseljenih lica, nisu pronađeni svi nestali, mnogima se ne znaju grobovi, međusobni odnosi između novonastalih država su formalno normalizovani a stvarno opterećeni sa povremenim varničenjima.

Svi hoće u EU, svi se zalažu za dobrosusedske odnose, suživot, prijateljstvo, čak i tešnju regionalnu ekonomsku saradnju,neko zajedničko tržište i zajednički nastup u trećim zemljama, a sve smo to imali pa rasturili.

Istovremeno, ima i onih što se uporno trude da dokažu kako je upravo SFRJ bila pogubna za Hrvate, za Srbe, za ove ili one i što više se trude to im je rezultat nepovoljniji po njihove teze.

U svakom  slučaju, kako vreme odmiče sve više se potvrđuje da bi bila bolja reformisana SFRJ nego manje-više deformisane njene naslednice.

To potvrđuje i činjenica da se sve bivše republike kad im to treba pozivaju na SFRJ i hvale eto kao mi smo onda to i to. Tako Hrvatska kad je u pitanju ulazak u EU ističe prava građana, svoj antifašizam, odriče se NDH, a u praksi toleriše takve pojave.

U Srbiji takođe, kad nam treba onda potežemo nesvrstanost i ističemo Tita kao osnivača, istovremeno izjednačavamo četnike i partizane, Tita koristimo za spoljne a Dražu za unutrašnje potrebe, marginalizujemo događaje iz NOB, ukinuli smo Dan oslobođenja Beograda, a onda kada nas ruski ambasador na to podseti i kada Medvedev dolazi baš će da bude jubilarno obeležavanje Dana oslobođenja Beograda.

Kao što neko s pravom primeti, Jugoslavija možda i nije bila najbolje, ali je svakako bila najmanje rđavo rešenje. Bar to je, ako ništa drugo dokazao i besmisleni rat u kojem su skoro svi prošli gore zbog toga što su je rušili, umesto da su je civilizovano preuredili.

 Dakle, hteli mi to ili ne tema i dileme o raspadu Jugoslavije još dugo će biti aktuelne.

Dobru osnovu za raspravu o tome da li je raspad bilo neminovnost, zavera, veštačka tvorevina, samodestrukcija, nečija instrukcija konstrukcija, ili štagod drugo, nudi tekst Vuka Perišića.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana