Gost autor GORRAN2

Pre 69 godina u Rudom je formirana Prva proleterska brigada, U sastav brigade ušli su :Prvi (crnogorski) bataljon; Drugi (crnogorski) bataljon; Treći (kragujevački) bataljon; Četvrti (kraljevački) bataljon; Peti (šumadijski) bataljon i Šesti (beogradski) bataljon,a već sutradan je izvela svoju prvu borbenu akciju i taj dan je obeležavan kao Dan JNA.

300px-Tito_i_prva_proleterska.jpg 

Bilo je to izuzetno teško i komplikovano vreme, puno nedoumica. Međutim, tu ljudi - partizani - nastavili su odlučno svojim putem, i uskoro se sve počelo razbistravati, i izgledati bolje. Došla je pobeda. Bio je kanda i neki napredak. Štaviše, po nekima, zlatno doba.

Ipak, istorija je napravila još jedan salto. Danas se u Rudom bivša ulica Prve proleterske zove ulica đenerala Draže,

 

Na današnji dan pre 34 godine umro je Tito koji je baš 34 godine bio na čelu Jugoslavije. I evo već 34 godine kako nije više smetnja nacionalnim zagovornicima romantične vizije „srećne budućnosti svojih naroda“. Dakle, imali pune 34 godine da izvuku svoje narode- svoja stada, iz „mraka i diktature u kojoj ih je držao Broz“ pa se postavlja prosto pitanje -šta su  uradili da narodu bude bolje i zašto su uradili to što su  uradili da sve unesreće i upropaste. Tito je bio u određenim istorijskim okolnostima, iskoristio ih na najbolji način da zavađena plemena pomiri, da od jedne siromašne feudalne zemlje napravi industrijski srednje razvijenu, da zemlja koja je bila poznata u svetu samo po balkanskim divljaštvima postane ugledna država koju su svi u svetu uvažavali i poštovali. Od prošlosti se ne živi pa ni od Tita,pa može svako do mile volja da ga hvali ili kudi ali suštinsko pitanje zašto smo tu gde jesmo i šta nas čeka.Oni na kojima počiva budućnost niti pamte niti su opterećeni Titom. Najmlađi koji se sećaju kada je otišao sada su četrdesetogodišnjaci, većina bez posla, bez dana radnog staža, izdržavani od roditelja ili odavno u inostranstvu.

Jugoslavija je imala razvijenu industriju, proizvodila je sve od igle do lokomotive, izvozila na strana tržišta a i domaće je obuhvatalo 22 miliona stanovnika.

a onda

340471_fakti-org_f.jpg?ver=1399027053

Već je 26 godina  otkako su sa  Titom i formalno rasčistili i odrekli se svega što bi podsećalo na njega pa i zajedničke države. Umesto jedne normalne države imamo šest sedam što država što kvazidržava od kojih ni jedna ni sve zajedno ne mogu da se uporede sa SFRJ, jer sve je išlo nazad samo su dugovi rasli. Tako sada 22 miliona građana koji žive na prostoru nekadašnje SFRJ umesto 20 milijardi dolara ili 14,48 milijardi evra duga koliko je bilo 1990.godine, danas su dostigli fantastičnu cifru duga od 90 milijardi evra ili 124,2 milijarde dolara. (Slovenija 28,8 milijardi evra, Hrvatska 28,7 milijardi, Srbija 20,507 milijardi evra, Bosna i Hercegovina 5,5 milijardi, Makedonija 2,7 milijarde, a Crna Gora 1,7 milijardi evra.)

 

Bez izvinjenja i poverenja nema ni trajnog pomirenja.

Gospodo, kardinali, vladike, hodže i popovi, uradite i vi kao što uradi Grigorije, uradite gde god hoćete, mesta na žalost ima mnogo, a vreme je da budete ljudi iako ste verski glavari. Političari su se već izvinili, neki još nisu pa ih naterajte. Osim Grigorija, vi to još niste uradili. Učinite to jer imate šansu da trajni mir, verska tolerancija i suživot na ovim prostorima  bude i vaša velika zasluga ili još jedna velika krivica.

Kardinale otidi u Jasenovac i Jadovno,Medački Džep, Gospić u Glinsku crkvu i kaži konačno nešto ljudski, Ceriću otidi u Bratunac, Kravice,Skelane, na Ozren i kaži ono ljudsko, vladike odiđite u Srebrenicu, Kozarac i druga mesta pa izgovorite ono ljudsko. Skupite se svi zajedno obiđite stratišta, pomolite se senima i pokajte se zbog onih koje ster blagosiljali da to urade, a pokajte se i što ste ih blagosiljali.

Ugledajte se na vladiku Grigorija, kažite barem onoliko koliko je on rekao.

209480_012006s3_f.jpg?ver=1327051286

 

(a može i “Kustos koji živi kao car”)

Po Ustavu Srbija je republika, njen predsednik je izabran na neposrednim izborima i ima precizno definisane ustavne obaveze i nadležnosti.

Nigde u Ustavu ne piše da pored predsednika Republike imamo i monarha kako bi se zadovoljili zahtevi onih koji ponavljaju “da bez kralja ne valja”, pa za svaki slučaj čuvamo pričuvnog kralja.

Prema objavljenim podacima ispada da kralj i njegov Krunski savet smatraju da  u svemu budu isto ili iznad onoga što je prreddsenik Republike i njegov kabinet.

osnovna33.jpg 

Ne krivim princa jer svako bi na njegovom mestu hteo da bude na njegovom mestu i bilo bi neodgovorno da odvija tolike benefite koje mu država daje.

Najnoviji podaci DRI to potvrđuju

-         za kupovinu novina i časopisa princu Aleksandru Karađorđeviću Ministarstvo kulture prošle godine platilo 57.000 dinara

-         466.000 dinara za održavanje voznog parka njegovog kraljevskog visočanstva,

 

 Nizom manifestacija u Crnoj Gori je  dostojanstveno proslavljen Dan državnosti u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine kada je Crna Gora na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država i na 13. jul 1941. godine, kada je narod Crne Gore počeo ustanak protiv fašizma.

 124px-Flag_of_Montenegro.svg.png      90px-Coat_of_arms_of_Montenegro.svg.png

 

Za razliku od nekih drugih država nastalih raspadom SFRJ, u kojima je na delu potpuna revizuija istorije, ideološko nadgornjavanje, obračun sa prošlošću i samim sobom, raspirivanje novih svađa i podela uz “neutralno” posmatranje od strane države, u;enje nove istorije i vere kojom se unuci vaspitavaju da pljuju po svojim dedovima i pradedovima,  Crna Gora je primer kako se dostojanstveno odnosi prema istoriji i kako se poštuju tradicije svog a i drugih naroda.

Imali su i Crnogorci dinastije, imali su i bjelaše i zelenaše, imali su četnike i partizane, imaju i sada “Velike Crnogorce” i “Velike Srbe”, ali sve to ih ne sprečava da se prema svojoj istoriji odnose sa dužnim poštovanjem.

Povodom Dana državnosti, Vujanović je sinoć na Cetinju priredio prijem

 

Danas je Beograd dostojno obeležio 66.godišnjicu slobođenja. Neka je večna slava i hvala palim za slobodu.

Tim povodom sa zadovoljstvom preporučujem tekst koji je napisao uvaženi

gost autor Gorran2 :

20. oktobar - jedan od datuma oko kojih je bilo mnogo sporenja poslednjih 20 godina. Oslobođenje ili nova okupacija, tragedija ili blistava pobeda, početak napretka ili početak propasti?

300px-Groblje_oslobodilaca_beograda_1944.JPG

Groblje oslobodilaca Beograda

U  borbama za oslobođenje Beograda poginula su 2.953 borca NOVJ i oko 940 Crvenoarmejaca.

 

Ovaj post je posvećen predstojećem Danu pobede nad fašizmom u najboljoj nameri da još jednom ukaže o svoj nakaradnosti ukalupljivanja prošlosti u ideološki ograničene okvire, s jedne, i kako to rade civilizovane države i narodi, s druge strane.

Pre dve godine na velikoj međunarodnoj izložbi foto festival u Njujorku našle su se i fotografije spomenika NOB-u nastale na prostoru bivše Jugoslavije. Reč je o projektu belgijskog fotografa i saradnika na Kraljevskoj akademiji u Gentu Jana Kempenaersa, koji je priredio seriju radova naslovljenu “Spomenici: kraj jedne ere”, prethodno predstavljenu u Antverpenu i u Briselu. Valjda u nameri da se bude u  antikomunističkom trendu i uz podsmeh duhovit, a biće pre zbog neznanja, na B92 se pojavio tekst o tome pod naslovom «Komunistički spomenici kao iz budućnosti», što je izazvalo dosta komentara.

Treba li bilo kome ko ima barem dva osnovne objašnjavati da je na Kozari, na Sutjesci, u Šumaricama, na Banjici, u Jasenovcu , na Sremskom frontu, tokom oslobođenja Beograda, i drugde  među poginulim najmanje komunista, da su to spomenici palima za slobodu i narodu  koga su pobili okupatori i njihove domaće sluge.To nisu spomenici komunistima i komunizmu već stradalom narodu, spomenici koji simbolizuju borbu i pobedu nad fašizmom.

Čudno je da je tu distinkciju razumeo jedan Belgijanac za razliku od nekih kao velikih Srba i patriota. Sramno je kako se kao država i narod odnosimo prema sopstvenoj prošlosti i istoriji, a dovoljno je samo pogledati kako to rade narodi i države koje drže do sebe i svoje kulture. Pa evo primera u slici:

 
2009-12-11 14:55:46
Region

Srbi u regionu most dobrosusedskih odnosa?

Milan Karagaća RSS / 11.12.2009. u 15:55

Na prostoru gde još uvek emotivno, mitsko i nacionalističko ima dosta uporišta, prava je hrabrost odvažiti se i uraditi ili reći nešto što od toga odudara.

Predsednik Tadić je već nekoliko puta rizikovao da zbog razumnih i hrabrih postupaka bude napadan, počev od izvinjenja, odlaska u Srebrenicu i najnovije poruke Srbima u regionu da moraju da budu lojalni građani u zemljama u kojima žive i da samo tako mogu biti most dobrosusedskih odnosa. Razumno, jer Srbija može najviše pomoći Srbima van Srbije ako sa državama u kojima žive ima što bolje odnose.

Ovo je, činimi se i ključni stav za regionalnu stabilnost i bezbednbost, što je naš interes i obaveza. Da je nekadašnji predsednik Srbije to izgovorio i tako mislio 1989, 90, i 91.godine, verovatno bi rasplet jugoslovenske drame bio drugačiji i verovatno Tadić danas ne bi morao to da ističe jer bi se podrazumevalo.

Sviđalo se to nekima nama i nekima njima ili ne, ni mi ni oni iz regiona pobeći ne možemo.

 
2010-05-04 17:06:18
Zabava

Nova karta Evrope

Milan Karagaća RSS / 04.05.2010. u 18:06

Gost autor: Sentinel26

Isprovocirani  dogadjanjima s kraja XX vijeka, ratovima, klanjima i kojekakvim  „tricama i kučinama“ u Londonskom „Economist“-u  su odlučili da naprave novu kartu Evrope.

Evo je.

201018EUM926.gif

 

Ko kaže da ovo nije humor, dabogda se zaposlio kod  NSPM..

Zanimljivosti

 

“Tucite svoju decu čim primetite da liče na vas.” Dušan Radović.

 „Blejanje“ i „smaranje“ je  kod omladine  redovan posao, a u poslednje vreme primećuje se i ozbiljan pad motivacije za učenje. Društvena i socijalna kriza najjasnije se manifestuje upravo na mladima.Ovo je konstatacija istraživanja o kojem piše Blic.

Na osnovu preseka nekoliko istraživanja o navikama i interesovanjima mladih osoba, koja su u poslednje tri godine sprovedena u Srbiju i istraživanja Insituta za psihologiju Filozofskog fakulteta urađen je profil sredsnjoškolke u Srbiji.

Kako prenosi “Blic», profil  izgleda približno ovako:

 “Ivana se oko tri sata ujutro vratila sa žurke iz jednog beogradskog kluba. Ustala je posle podneva, skuvala veliku šolju crne kafe, zapalila cigaretu i pokrenula internet sajt za druženje, popularni “fejsbuk”. Ivana ne ide ui pozorište, muzeje ili galerije, retko čita knjige i ne bavi se sportom, ali zato često gleda TV, sluša tehno ili folk  i obožava da predveče «izbleji» sa društvom...»

Ona je dokaz da je najveći promašaj našeg društva to što ni devet godina posle demokratskih promena nismo uspeli da prevaziđemo posledice dvodecenijskog nemara i zapuštenosti  i da izgradimo ni jednu kompletno «zdravu» generaciju.

Dok se naša država i mi odrasli bavili i još bavimo  spasavanjem nacije i država, počev  od SFRJ pa sve do sadašnje odbrane Kosova, te globalnim problemima, svetskom krizom, reformama, privatizacijama i tranzicijom, izgleda da smo zapostavili  i zapustili omladinu, iako se svi se zaklinjemo da su nam deca i omladina na prvom mestu- naša budućnost.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana