Ako za trenutak zaboravite vaskaotakve u privatnom zivotu, sta mislite o sebi kao blogeru? Kako mislite da vas drugi blogeri dozivljavaju?
Oni koji se budu zajebavali, nesto zele da sakriju.
Izvolte
Pise: Branislav Radovic
Ima tome evo već nekoliko godina kako razni ministri i zamenici za dijasporu, od onog nesrećnog Čotrića pa nadalje, orkestrirano zapevaju, iako pripadnici raznih političkih opcija, da je odnos sa dijasporom, jelte, izuzetno važan, i da ima tamo para, pa treba, valjalo bi, da se ulože u naše nove limuzine-kombinacije-kampanje, dajte samo dijasporo, nemojte da zaboravite otadžbinu, unesite, donesite...
Ja sam ga igrao i to prilicno dobro. A vi, da li ste ikada probali?
Au grand jamais
Suis-je parfois fragile ?
Ai-je vraiment le choix ?
M'arriverait-il d'être à cran tout bas ?
Pensai-je à la mort
Pour en fin arrêter
D'être si fort, sais-je au moins pleurer ?
Refrain :
Non jamais au grand jamais
Regardez, est-ce que je tremble ?
Non jamais, plutôt crever
Que laisser la vie me descendre.
Non jamais, jamais
Au grand jamais.
Cèderai-je dans mes bras
La place de ma guitare
A une bague au doigt
Ou à ces filles d'un soir ?
Suis-je d'effroi glaçé
prvi posetilac: Prvi =]
domacin: Evo zasluzene nagrade
Da li vam je ikada bilo frka da slucajno fljusnete neku istinu povuceni velikom citanoscu i trenutnim licnim raspolozenjem i napisete "Blog posle koga nema vise nazad"? Ili blog posle koga vise nista nece biti isto?
Ili blog posle koga vas vise nece oprati ni Dunav ni Sava?
Ili posle koga ce neko reci - Jel procita ti ono sto Spira sinoc napisa? Ja sam bio u soku. Nikada to ne bi reko za njega ...
Jel vam palo na pamet? A?