Nasi mladi ljudi koji prvi put odu na zapad ne mogu da se snadju u gradovima. Ne znaju kako da kupe kartu, kako da odu u banku, kako da promene bilo sta. Prijatelj mi otiso u Stutgart gde da bi se izaslo (verovatno iz metroa) mora na kompjuteru da se kupi zeton. Covek nije znao nista ostao do ponoci da bi ga izvukli zivog ...
(update) Kloniranje i zloupotreba nikova uz blagoslov moderacije.
Zena me zove na posao pre par dana i kaze: "Spiridone, moramo da razgovaramo." "Jel, sve u redu sa klincima?", pitam panicno ocekujuci da pocne da cita tekst sa zahtevom za otkupninu. "Jest, ali nasa dadilja Vlatka - nasa dadilja - ta zmijurina koja se vesto izigrava nevinasce."
"Sta je sa njom, da gluperda nije opet razbila nesto iz naseg "Villeroy Boch" servisa?"
" Pise blog o nama " monotono ce glas sa druge strane, kao da dopire iz katakombe. "O svemu sto je kod nas dozivela proteklih godina."
Ovaj blog je trebao da ima sasvim drugaciji naslov, ali sam se u poslednjem trenutku predomislio.
Nije ovo moje tuzno pisanije u vezi sa ubistvom francuskog navijaca i ostalim prebijanjima koja su se desavala poslednjih meseci, vec je u pitanju nesto sasvim deseto.
There's nothing you can do that can't be done.
Nothing you can sing that can't be sung.
Nothing you can say but you can learn how to play the game.
It's easy.
Nothing you can make that can't be made.
No one you can save that can't be saved.
Nothing you can do but you can learn how to be you in time.
It's easy.
All you need is love.
All you need is love.
All you need is love, love.
Love is all you need.
Nothing you can know that isn't known.
Nothing you can see that isn't shown.
Nowhere you can be that isn't where
Poslednji snimak blogera pod nikom "krkar". Posle toga mu se gubi svaki trag.