Ozloglašeni "Shankill Butchers" harali su Severnom Irskom sedamdesetih godina prošlog veka. Grupa Alsterskih dobrovoljaca, koja se suprostavljala organizaciji IRA, zapravo nije bila ništa bolja od njih, nama mnogo poznatijih terorista!
Šta više, njihova ozloglašenost i metodi s kojiim su se obračunavali s svojim neistomišljenicima bili su najgora zverstva koja je teško i prepričati. Ali, krenućemo redom, jer je to zapravo veoma
...šaka pirinča, da je svaka vrana pozoba.
I nismo za bolje od Kurira. Podrska Luki i Olji.
ps .
There's no such thing
As a harmless joke
There's no such thing
As a gentle toke
EDIT: Blog o tome kod 4krofnice
Za ovih mesec dana koliko sam ovde nisam procitao niti cuo ni jednu lepu vest u srpskim medijima. Kada ste poslednju put videli naslovnu stranu novina, ili culi takvu vest na TV koja vam je stavila osmeh na lice?
Dovidjenja.
Patrijarhova se ne komentarise, rekao je onomad najveci Srbin medju sljivama magistar Velimir Ilic, a kako vidim taj duh nekomentarisanja vec bespogovornog izvrsavanja svega onog sto kaze srpska pravoslavna crkva, nastavljen je i danas u ovoj novoj veljailic free srpskoj vladi, ovoj mnogo vise fensi nego prethodnoj, smekerskoj blackpanters vladi....
Sve moze da se komentarise; i rad Haskog suda, i oko toga da li nam Evropa zabija onu stvar u onu stvar, i oko toga da li je Miladin Srbin Kovacevic patriota ili skot (btw, niko jos da mi kaze ko su bre ti Kovacevici, i odakle im
Prošlo 31 godina od 9. marta, 21 od 5.oktobra, 18 godina od ubistva Zorana Đinđića, a novinari uglavnom i dalje o tome pišu anegdotski i hronološki prepričavaju gde su i sa kim su u tom trenutku bili, šta su tada radili i slične prazne priče. I tu se manje-više završava doprinos obeležavanju ovih važnih istorijskih događaja u modernoj Srbiji.
Niko da uzme izjavu od nekog akademskog autoriteta koji bi dao stručne i naučne odgovore na teška pitanje koja nas uvek tokom tih godišnjica zanimaju; šta nam se dešavalo, zašto se dešavalo, koji su bili koreni toga, i što
Često se pitam kada je sve počelo. I tada, dok vrtim film, svog detinjstva, svatam da sam muzikom postao trajno zaražen u periodu izmedju 5-10 godine, kada sam odlazio s rodteljima kod svojih prijatelja i tamo slšao kako tata i njegova ekipa svira gitare. Bilo je tu pored gitara i manodlina, tamburica, kontrabasova, daira. Sviralo se sve i svašta. Uglavnom bi se počelo s klasicima: The Beatles, Rolling Stones, The Animals etc, a kako je noć uzimala pod svoje pevale su se starogradske i sevdalinke. Nekoliko godina kasnije nekako se sve to raspalo, i nije više bilo muzike, niti je bilo