images?q=tbn:ANd9GcQyAu57o5pDDWvpZelcUDb6E-9DWGiVSxW2IwYw6UZo1dJtqqJ14wU ponendeljak, 7. aprila 1941. kada su na naslovnim stranama lisabonskih dnevnih novina osvanule vesti o jučerašnjem napadu Sila osovine na Jugoslaviju i razornom bombardovanju Beograda, u Odeljenje za protokol Ministarstva inostranih poslova Portugala stigla je depeša sledećeg sadržaja:
Misija Kraljevine Jugoslavije u Lisabonu ima čast da obavesti

 

 

Moramo u šetnju a ni meni ni njoj se ne ide.

- Idemo Anđo.

IMG_0914.2010.JPGTopla noć ne pušta narod lisabonski da ode na počinak. Ispred barova momci piju pivo. Prolazi žuti tramvaj, poslednji današnji. U njemu samo jedan čovek. Sedi uz otvoren prozor nezainteresovan za grad noću. Tu i tamo mimoiđem se nekim usamljenim prolaznikom što se vraća sa kasno završenog posla.

U bočnoj ulici  rotiraju naradžasta svetla, brunda motor,

 
2009-10-01 12:12:41

sve su to odjeci rata i bede

Dejan Tiago Stanković RSS / 01.10.2009. u 13:12

Bio sam u Bačkoj, u mestu odakle mi je majka, pa navratih na groblje da obiđem baku koju nisam upoznao i dedu na koga ličim. U prolazu zastali smo pored novog spomenika sa fotografijom mladića u vojničkoj uniformi. Poginuo je na Kosovu. Služio je vojni rok tamo. Ubila ga bomba.  

- Koliko je momaka iz sela bilo u ratu? - pitao sam.

- Mnogi su bili mobilisani. Samo je ovaj poginuo. - rekao mi je ujak.

- Znači, mali je procenat stradao?

- Negovi roditelji su izgubili sve što

 
2008-01-09 01:58:09

Prva malo riže, ostale ka mliko

Dejan Stanković RSS / 09.01.2008. u 02:58

santoantonio2.1887.jpg

ČIN I

 

Mare je prvo pomela terasu, onda je u dubokom tanjiru izmutila jaja i stala da prži pofezne. Cvrči zejtin, trešti televizor, kad se sa crkve, odmah tu uzbrdo, oglasi zvono.

- Koji je danas datum? ... Ajme, Sveti Ante! Ajme, zaborav’la san! Moran poć ucrikvu! Šefe, ne bilo ti zapoviđeno, isfrigaj ti ovi kruv zadicu. – uvali mi tiganj u ruke, obriše šake o kecelju i odjuri.

Stojim u dimu i frigam kruh. Slušam kako pljušti voda u kupatilu, kako lupaju vrata, kako škripe krila šifonjera,  Uzmuvala se Mare, ne zna kud će pre.

Pojavila se Mare u haljini za izlaz, sitna, suva, očešljane masne kose, s naočarima i namazanim tankim usnama. Stoji ukipljena kao da treba, onako nakarminisana, da prođe estetsku kontrolu ne bi li mogla u hram Božji.

 
2009-04-16 16:14:26

Žuti 28

Dejan Tiago Stanković RSS / 16.04.2009. u 17:14

6855.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

Ko žuri i ne treba da se vozi dvadesetosmicom. Kad je vidite kako se, onako četvrtasta i žuta kao cirkuski vagon, ljuljuška na šinama, kako svaki čas krene pa stane, odmah vam bude jasno da biste možda pre pešice nego tom igračkom stigli tamo gde ste namerili. Opet, tramvaj je uvek pun. Ovi što ulaze i izlaze po usputnim stanicama su Lisabonci - penzioneri, domaćice, majke s decom, besposličari - njih je lako prepoznati: svikli na lepote gradskih četvrti kuda ih vodi put, dok se voze gledaju svoja posla. Ovi što su se okešali o tramvaj su klinci iz kraja - oni nigde ne idu, džabalebare i vožnja na papučici s one strane zadnjih vrata im više dođe kao ekstremni sport nego kao gradski prevoz. A ovi što su još na prvoj stanici uhvatili mesto pored prozora pa se voze s kraja na kraj linije, to su turisti.

 

DSC_00140014.1221.JPGU Portugal stranci uglavnom dođu slučajno. Posle većina ode, ko namerno, koga život odnese, a poneko sasvim slučajno i ostane.

Priča o jedno slučajnom dolasku veli: Dva slikara iz Beograda, kolege sa klase, Aca i Bane kao studenti slikali su portrete po letovalištima po Sredozemlju. Tako su godinama po celo leto provodili na moru, zarađivali sebi džeparac i odlično se provodili. Njih dvojica kad te naslikaju kao da su te skenirali – ispadneš pljunuti ti. Mene to impresionira, a oni (kao fol skromno) kažu da je to zanat i a to svako može.

Jednog leta, tek su bili završili studije, odu u Grčku, na neko malo ostrvo u još manje selo, postave štafelaje na rivu još pre no što je počela sezone i počnu da portretišu svakog ko sedne na šamlicu.

 

 

Neki klinci, Brazilci, glumci, humoristi, stand up komedijanti su se skupili i napravili youtube canal. Sasvim nov, sveži, hipe rinteligentan humor. Počeli su pre nekoliko meseci, a već su fenomen, ogroman, doduše ne svetski.

 
2013-01-28 12:24:07
Istorija| Literatura

Pesnici (deo drugi)

Dejan Tiago Stanković RSS / 28.01.2013. u 13:24

Rastanak

(nastavak priče o pesnicima u izgnanstvu) 

images?q=tbn:ANd9GcTS85cIbb5EplzjCfgUIjA7sk00yfTwZrUX_jdDykdOutlWHMmNowS prvim mrakom napustili smo Madrid. Ako ništa drugo, u vozu dobro spavam.


Već je bio dan kad stigosmo na granicu. Portugalski carinici, u tamnim uniformama i s belim rukavicama, uzeše da nam preturaju po prtljagu i prepipavaju džepove. Prijavio sam da nosim 2.000 dolara. Toliko sam bio uspeo da uštedim. Nisam dugo u službi. Crnjanski i žena prijaviše nešto više. Hristić, naš dojučerašnji poslanik u Rimu, prijavio je, svojim sam ušima čuo, 25.000 dolara!

Već smo se bili smestili uz Eštorilu, i Crnjanski i ja smo se već bili zbližili, upitam ga ja:


- Šta je njemu? Šta ga je to uhvatilo?
- Kome? - pravi se on da me ne razume.
- Kako kome? Dučiću. Šta mu bi da napravi ono pozorište u Madridu, na stanici?

- Poznajem ga godinama - kaže - Nije bio ovakav ranije. Starost valjda. Sada, kad vetar duva sa Atlantika, on se zavija, po debelom trbuhu, novinama. Papir novina, dobro greje, veli. A kad se smeje, trbuh mu drhti kao balon.

 
2008-01-05 02:42:27

Arrivals & Departures

Dejan Stanković RSS / 05.01.2008. u 03:42

22898300.1849.jpgKo bi se osećao prijatno dok se provlači kroz dugačke sterilne hodnike, dok stoji u redovima pred šalterima i gura se u gužvi pred pokretnim trakama gde se torbe vrte u krug, tamo gde se niko ne zadržava duže no što mora? Pošto dočeka i poslednji komad prtljaga, putnik gurajući kolica hita kroz neonsko svetlo ka izlazu. A onda se otvore automatska vrata od mutnog stakla i ukaže mu se svet: praznično osvetljen i okićen, mnogobojan i mnogoljudan.

Putnik zastaje na vrhu rampe, osvrće se, pokušava da u mnoštvu uoči poznato lice. A tamo, ko zna koliko stotina ljudi svi do jednog gledaju u njega jer svako ima nekoga svoga ko treba da kao kukavica iz sata iskoči iz otvora na zidu kroz koji je on baš izašao. I gleda putnik sa vrha rampe, paralisan kao zec pred farovima, zvera naokolo sve dok ne ugleda ruku koja maše negde iz mase i poznat nasmešen lik ispod nje. Onda se i on sav ozari, odmahne, pa brže pogura kolica s prtljagom niz rampu u pravcu dočekivača. Susret je dirljiv trenutak.

 
2008-09-10 00:38:56

Malo o komšiji Anti

Dejan Tiago Stanković RSS / 10.09.2008. u 01:38

3666.jpgSveti Lisabonac nije od onih namrgođenih svetaca, što kada se naljute umeju da budu strogi, pa čak i surovi. Dobroćudnom svetom Antoniju nijedan zadatak nije suviše sitan i nijedna molba besmislena. Zato na njega računaju gladni, kljasti, siromašni i ugnjeteni. Na primer, zapaženo je da nema boljeg načina da se nađe izgubljena stvar nego da se obratite svetome Anti. Čak nije nužno da ste izgubili nešto zaista vredno. On će vam jednako pomoći pri traženju igle zapale u tepih, zaturenog venčanog prstena ili kad vam se dete izgubi među pijačni tezgama ili ne možete da ugledate auto na parkingu. Posebno je umešan u rešavanju porodičnih briga. Uvek je tu da vam pomogne da nađete sebi bračnog druga, da rešite kućne razmirice, da zaimate dece. Ali ljudi kao ljudi, umeju da zloupotrebe dobrotu. Matore devojke znaju da, kad već izgube nadu da će se udati, okrenu sveca naglavačke i priprete mu da ga neće postaviti na noge sve dok im ne nađe čoveka po njihovom ukusu. A one udate kojim Bog ne dâ poroda, umeju da iz naručja svečevog ukradu malog Hrista i ne vraćaju mu ga dok ne zanesu.

 

Dejan Tiago Stanković

Dejan Tiago Stanković
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  29.08.2006 VIP izbora:  475 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana