Poslala sam juče demanti Kuriru. Nisu ga objavili u celosti, niti kako ih zakon obavezuje, nego samo deo - potpuno ga izmeštajući iz konteksta. Advokat mog oca takođe je poslao demanti. Nije objavljen.
Narodna pesma kaže da se mora neki živ čovek zazidati u temelj, da bi temelj opstao. Inače dođe vila u pesmi i sve ti sruši.
Jedino što su ovo temelji laži, pokvarenosti i tabloidne izopačenosti.
Skoro celo leto, tako mi došlo, slušala sam samo njegov glas. Ponovo sam ga volela kao nekad. Iznova sam se zaljubila, kao nikad. Podsetila sam se svakog zvuka, urlika i tona. Izmaštala sam i prisvajala svaku njegovu reč koju sam želela da čujem. I poblesavila za nekim rečima koje nikad nisam čula. Arogantno sam odbijala da slušam druge. Ili ako ponekad jesam, brzo sam se vraćala ovom starom liscu. Takvo je bilo leto.
Oko devet sati, kao i obično, teme su bile "Vreme života i vreme smrti". To je trajalo neko vreme. Posle se pričalo i o tome ko je peder a ko ne, na srpskoj političkoj sceni. Nikada neću biti sigurna kada je ta reč upotrebljavana kao seksualno opredeljenje a kada kao karakterna osobina. Ni da li to spada u "Vreme vlasti" ili "Vreme zla". U svakom slučaju, gde god da je otac nacije bio noćas, štucao je.
|
Igranim filmom "SESTRE" Srbija je ušla u svetsku kampanju Ujedinjenih Nacija u borbi protiv trgovine ljudima. "Blue Heart Against Human Trafficking" naziv je te kampanje koja za simbol ima plavo srce. Kao i obično, malo smo se kasno setili, pa kancelarija UN nije imala dovoljno vremena da nam pošalje značke plavog srca koje smo želeli da podelimo svim zvanicama na premijeri. I kao što smo navikli - sve smo proizveli sami, u Srbiji, u zadnji čas.
"...Now I got shrinks that will not rest with their endless Rorschach tests
I keep telling them they're out to get me
They ask me if I feel remorse and I answer, "Why of course!
There is so much more I could have done if they'd let me!"
So it's Rorschach and Prozac and everything is groovy
Singing La la la la La la la lie
All God's children they all have to die
La la la la La la la lie...." Nick Cave
To je jedini muškarac koji mi se udvarao usrane guzice. Ja sam bila najlepša, najbolja, najzanimljviija osoba na planeti. Često mi je govorio da mi je kosa lepa i princezasta. I da je ljubav slatka jer se okolo nje nalazi šećer.
Danas, 17.10.2010. nakon dugih priprema, mnogih muka ali i velike podrške, tačno u dan po planu (što je retkost u srpskoj produkciji) počinje snimanje TV filma "SESTRE", čija je tema trgovina ljudima. Ovaj datum izabrali smo zbog skretanja pažnje javnosti da je 18.10. EVROPSKI DAN BORBE PROTIV TRGOVINE LJUDIMA koja predstavlja najgrublje kršenje ljudskih prava - zločin koji ljude pretvara u robu. Srbija je dugo godina bila zemlja tranzita i krajnje destinacije, ali poslednjih godina postoji povećana trgovina domaćim državljankama. Uspešna borba sa organizovanim kriminalom, koja je u interesu svake zemlje, podrazumeva i uspešno osmišljene programe prevencije.
Bio je lep prolećni dan u Beogradu. Dok su ptice u njenoj bašti cvrkutale, a On još uvek spavao, Ona je izašla iz svoje vile, ubrala cvet iz svoje bašte i stavila ga u svoju kosu. Potom se uputila na prvu jutarnju kafu kod Vrednog Prijatelja, koji je u blizini već počeo svoj radni dan. Sedeli su tako u njegovoj kancelariji, Ona je strpljivo slušala njegove poslovne i druge probleme a On se skromno hvalio svojim podvizima. Biti na nekoliko funkcija ni danas nije lako, a tek u ono vreme! U jednom trenutku, čisto da protegne noge, Ona je ustala i došla do prozora, sa kojeg se prostirao pogled na lep plac sa kućicom u cveću. Vredni Prijatelj se povremeno nakašljavao, dok je Ona u tišini gledala u taj divni prizor.
ONA (sa izraženom romantikom u glasu): «Kako bi bilo divno da ovde bude šetalište za bolesnike...»
VREDNI PRIJATELJ (skočivši iz svoje fotelje): «To je genijalna ideja. Tako nečeg samo ti možeš da se setiš!»
ONA (nezadovoljna idejom u celosti): «Ipak, možda ne samo šetalište, trebalo bi da bude još jedno ekskluzivno bolničko krilo, sa šetalištem pored...»