Sedeo sam u čekaonici BK televizije, negde s jeseni 2003. Tadić je u susednoj prostoriji razgovarao s Draganom Bujoševićem u njegovoj emisiji "Nije srpski ćutati". Možda ćete se setiti - to je ona u kojoj je prihvatio odgovornost za aferu "Bodrum". Ta je afera predugo i veoma neprijatno opterećivala tadašnji DOS, Demokratsku stranku specijalno...u trenutku kada je Tadić potvrdio da se krađa glasova u Skupštini Srbije desila, i kada je prihvatio političku odgovornost, kao da je pukao čir i organizam DS-a se oslobodio toksina koji su pretili da izazovu gangrenu, a možda i sepsu. Nešto slično desilo se pre par dana kada je Aleksandar Vučić ukazao na direktno odgovorne za aferu "Savamala", na vrh beogradske vlasti, i kada je prihvatio, kako je rekao, i "svoju delimičnu odgovornost", odnosno svoju komandnu odgovornost.
Na Pajtićev autorski tekst o «srpskoj Srbiji» primedbe su, po tvrdnjama samog predsednika DS, imali po jedan analitičar, urednik i državnik. Uz uvažavanje svih navedenih, neke primedbe imala je i moja malenkost. U međuvremenu se pojavio i odgovor Pajtićev na primedbe. U njemu se elaborira ono što je izazvalo najviše...ajde da kažem, nedoumica, a to je: "Ne možemo da napravimo evropsku Srbiju ako pre toga ne napravimo srpsku Srbiju." Evo, priznajem, i meni je ovo ozbiljno zasmetalo.
Sanda Rašković Ivić je rekla da DSS mora da definiše da li je riba ili devojka, tj. mora da odluči hoće li nastaviti u skladu sa svojom politikom u kojoj nema mesta za Evropsku uniju ili, recimo, Beograd na vodi, ili će ostati da odumire u današnjem "kolaboracionizmu". Čitajući ovu izjavu, a u kontekstu aktuelne priče o "rehabilitaciji" Draže Mihajlovića, razmišljao sam koliko su opasne sekvele koje je kumrovečka politička škola ostavila na one koji su je pohađali, ali i na sve koji su tolike godine proveli u ozračju ideološke radijacije koja je proizvela patološke promene na pokolenjima.
Ko je pobednik rekonstrukcije? Ona još traje, ne zna se ko će naslediti smenjene ministe, direktore itd, borba za titilu heroja promena u vladi vodi se svakodnevno na naslovnim stranama novina, ali ishod utakmice sve je jasniji.
Mnogi misle da je pobednik – Dačić. Pokazao se, misle oni, odlučnijim. Doveo je Vučića pred svršen cilj, odlučio da izbaci Dinkića, čak i po cenu pada vlade i novih izbora. Time je prekinuo agoniju u koju je rekonstrukcija srljala od samog početka, pre više od četiri meseca.
SPS, trenutno, kažu istraživači, ima rejting negde oko 11 ili 12 procenata.
2010. održana je u Beogradu relativno uspešna «Parada ponosa». Učesnici su se bezbedno razišli kućama, ali nasilnički incidenti desili su se posle završetka samog događaja. Gorak ukus u ustima ostavile su homofobne kampanje nekih pripadnika vlasti, npr. ministra Dačića kome se u pojedinim trenucima pridruživao i tadađnji gradonačelnik koji je homoseksualcima savetovao da lične afinitete izražavaju u svoja četri zida.
Najčešće izrečena primedba organizatora ovogodišnje Parade ponosa glasi da u poslednjih godinu dana država nije učinila ništa kako bi se ovogodišnja Parada održala bez nasilja, ili kako je jedan od pripadnika LGBT populacije rekao u večerašnjem Utisku, uz bar nekakvo malo i prihvatljivo nasilje.
Десио се занимњив синхроницитет 2.10. 2012, кад смо у истом броју ”Политике” имали два различита виђења једног актуелног питања везаног за косовски проблем. Борис Тадић је објашњавајући разлоге нових условљавања која стижу из ЕУ рекао да су странке садашње владе давале сигнале да би могле бити ”флексибилније поводом питања КиМ”
Ne verujem u zavere, u mitomanske orkestrirane kampanje i tajanstvene centre moći. Iskustvo me uči da se mnoge pojave za koje se stručnjaci ubijaju da dokažu povezanost dešavaju spontano i proizvod su haotičnog kretanja ljudi i ideja.
Nikola Vujčić je u današnjem kulturnom dodatku «Politike» podsetio na probleme koje je imao kada je 1985. objavio pesmu slovenačkog pesnika Tomaža Šalamuna «Zašto sam fašista» u «Književnoj reči».
Nesporazum oko pesme nastao je najviše zbog nerazumevanja autorove ironije kojom je upravo «naglašavao svu svirepost fašizma u želji da to zlo izvrgne ruglu» (Ovo su Šalamunove reči objavljene u štampi iz tog perioda.) A Tine Hribar, koji je ovu pesmu svrstao u svoju zbirku «Savremena slovenačka poezija», kaže da je Šalamunova pesma izrazito
Kad se Mirko Kovač obrati ovdašnjoj javnosti ja načuljim uši. Ovaj stožernik morala i intelektualnog prepoštenja u Ninu (br. 3125) odgovarajući na pitanje zašto je po odlasku u Hrvatsku srpski jezik zamenio hrvatskim, kaže:
"Kada jedan čovjek isključuje sebe iz neke zajednice, bilo da nekamo odlazi ili bira ono što se naziva «unutrašnji egzil», onda je i jezik bitna stavka te osobne drame. Onaj srpski jezik negdje od druge polovine osamdesetih godina, više nije bio moj jezik. Jezik rata, mržnje, uvreda, huškanja na druge, izazivao je otpor u meni. Ja više