"Odvažni mladić na letećem trapezu", mnogo sam voleo tu knjigu... A Sarojan je bio u Beogradu 1978? 79? Možda početkom 80...Potpisivao je knjige u knjižari kod Ive, u Cetinjskoj. A ja nisam otišao, ne znam zašto. I danas mi žao...
Ima u "Zovem se Aram" jedna priča o klincu koga ujak vodi da beru lubenice, u Fresnu, Kalifornija. i testira ga: "Znaš li da kuvaš pirinač?"
Ovo je četvrti nastavak Kontraspiska ili, ako prvi posmatramo kao zasebnu celinu, treći nastavak spiska literature koju, po mom sudu, treba da pročita svaki nacionalista, naročito početnik, jer je kod početnika jako važno da u startu svog političkog sazrevanja, umesto da bude zadojen mitologijom, mržnjom i fobijama, otvori svoje emocije i čula prema svoj tragičnoj lepoti sveta koju nikada neće uspeti da razume.
Smrću Dragoljuba Žarkovića okončao se ne samo jedan vredan i bogat novinarski život, već se završila i jedna epoha u kojoj novinarsko pero nije bila otrovna strelica, a izgovorena reč nije bila brža od pameti. Žare je bio i veliki novinar i veliki u svom razumevanju sveta i politike. Dakle, posedovao je osobine koje su potpuno strane generacijama koje dolaze i koje neće uspeti da nadomeste gubitak koji je nastao Žarkovićevim preranim i besmislenim odlaskom.
Košarku sam počeo da treniram kasno, tek pred kraj osmog razreda. Ne bih ni tada da me nije nagovorio jedan dečak iz ulice. Sinoć sam ga video iz kola, hoda ulicom u mantilu, s naočarima. Lako je moglo da se desi i obrnuto, da vidi on mene kako hodam, u mantilu, s naočarima.
Protekle nedelje igrala se utakmica između vlasti i opozicije, ona tradicionalna koja se u demokratskim zemljama igra neprestano, i još se uvek prebrojavaju mnogobrojni pogoci u obe mreže. Zna se samo jedno - svaki od pogodaka bio je čist autogol.
Autogolovi DS-a bili su efektni. Stranački izbori kad im vreme nije. Demonstracija nedostatka empatije i solidarnosti. Stavljanje parcijalnog interesa iznad opšteg. Đilasov argument da, eto, i Skupština radi, bio je takođe autogol. Jer radi i Pošta, ali Pošta neće sutra ići na izbore. A ni Skupština kao
Ovo je tekst moje kolumne iz Blica od utorka. Danas mi se urednik zahvalio na saradnji rekavši da je to mora da uradi u sklasu sa nalogom centrale Ringier Axel Springera.
Nema razloga da mu ne verujem pošto me je on pre nekoliko godina i angažovao da pišem za Blic, na ćemu mu se oviom putem zahvaljujem.
Sledi tekst poslednje kolumne:
29 građana tipa Sonja Biserko potpisalo pismo objavljeno kao oglas u Danasu (vidi atačment).
Ovo mi je zanimljivo: "Mediji koji se smatraju slobodnim ili opozicionim pod stalnim su pritiskom vlasti i neophodna im je profesionalna i finansijska pomoć".
Zašto se medij smatra slobodnim ako je opozicioni? Po istoj logici po kojoj je prorežimski neslobodan?
Već par meseci, šef Kancelarije za Kosovo i potonji ministar Vulin, šparta po terenu u crnoj uniformi za sada neidentifikovane vojne ili paravojne formacije agitujući za izlazak Srba na predstojeće lokalne izbore. Na put Vulinovim aktivnostima isprečila se odluka kosovske vlade kojom se zabranjuju posete Kosovu srpskim zvaničnicima. Generalni sekretar Samostalne liberalne stranke Petar Miletić kaže da je ova odluka upravo isprovocirana ministrovim postupcima. "Vulin je uspeo čak i da deli Srbe na lojalne i nelojalne, dobre i loše, patriote i izdajnike, iako sam ja bio uveren da je takva podela daleko iza nas i da se to više neće ponavljati", rekao je Miletić za Radio "Kontakt plus" iz Kosovske Mitrovice.
Tog sam leta, U Komiži na Visu, krećući se uskom i lagano krivudavom ulicom oivičenom kamenim zgradama nosio uza se jednu knjigu Česlava Miloša. Da li je to bila «Zemlja Ulro» ili «U dolini rijeke Isse», nisam siguran, ali nosio sam je gledajući u nakrivljene škure koje su na većini kuća bile zatvorene i leti, i zimi, i dan i noć. Većina je bila prazna i napuštena. Ukućani su otišli negde, u Split, u Zagreb, u San Pedro, Kalifornija. Ili su pomrli. Tako raspršeni ne mogu se dogovoriti o budućnosti zgrade, eventualnoj prodaji. I zato kuće propadaju.
Ova pesma u originalu glasi ovako:
We Die And See Beauty Reign
We die and see
Beauty reign
We die and see
Beauty reign
And on and on
The final trace
Shall know its place
And slow erase