Šta se bijeli u gori zelenoj,
Dal je snijeg il su labudovi..
U našem slučaju to su oči sokolove.
Rođena sam u Beogradu, i ne postoji grad koji više volim od ovoga grada. Stara Bežanija, crkva Sv. Georgije, Blokovi, Sava, Dunav, Dorćol, 25 Maj, ulica Zmaja od Noćaja, Kališ, Košutnjak, mogla bih da nabrajam satima, danima, mesecima i godinama,
Nekada davno, pa baš i ne tako davno, pre desetak i nešto godina, bio je jedan mladić. Imao je u to vreme oko 17 godina i završavao je srednju školu, e kao i u svakoj priči mladić je imao i devojku, sa kojom se tajno viđao u Beogradu.
Svaki vikend je putovao iz unutrašnjosti u Bg. Svaki vikend joj je ispod Savskog mosta od latica ruža i sveća pravio iznenađenja i svaki vikend se vraćao u školu srećan.
Mladić je sanjao kako će se
Nisi sama, a istina je drugačija, jer tada upravo tada jesi sama.
Sama si kada si nevidljiva, sama si kada kažeš Ne, a na tvoje Ne, presija ne staje.
Sama si kada skupljaš deliće i ustaješ posramljena, iako nije do tebe, jer si zaista rekla Ne i ne znaš i ne shvataš i ne možeš da pojmiš, zašto nije prestala presija.
Sama si dok hodaš gradom, selom, putem. Sama si dok pokušavaš da dođeš do vazduha, gušeći se od straha i bola.