Kupio sam neki organski
multivitaminski sok za koji znam da će me
zasititi narednih nekoliko sati,
seo preko puta gej / lezbian doma
za stare ljude.
Ceo lobi im je u staklu.
I sede 3 lika od minimum
80 godina,
jedan drži masku za kiseonik a
pored njega boca.
Drugi u kolicima.
Treći je najvitalniji, žilav
i vidim da nešto brblja.
Onda ugledah šahovsku tablu u koju pokazuje
žilavi, nervozan jer ova dvojica
ne povlače poteze. A ova dvojica
se zagledala
Zamišljam lice prodavca u podrumu pića
dok stara majka spušta flašu travarice na pult i plaća sitnitnom
a ja zveram u podne pločice
i potvrdno klimam glavom
- Jeste, komšija ; O njoj sam ti pričao …
U nju svako veče ulazim zatvorenih očiju
nakon pola sata nabiflavanja u wc-u
i puštam je da me ljubi po vratu tim sasušenim usnicama
koje su nekada vikale - Sloboda narodu!
dok trnem okružen sopstvenom sramotom
i trpim njene krte nokte na poraženim leđima.
Krv kaplje po posteljini.
Jebem
pesma u prozi / pivo
i dok stoji krigla piva na stolu, znojava, kao šahovska figura na protivničkoj polovini table
drhteći od neizvesnosti sledećeg poteza, mog ili njegovog, oči mi se sklapaju.
ženka, mladi mužjak
Svakog leta
čini mi se
ležimo u njenoj sobi
na 11. spratu
i udišemo sasušeni vazduh
izdišući bes i netrpeljivost.
Malu dramu u jednom komadu.
Nad nama je ogromna tabla lima umesto
krova koji se viđa na filmovima ili iz autobusa
Ponekad na glas razmišljamo zašto arhitekte postavljaju
beton i lim umesto crepa
i da li je viktorijansko doba bolja opcija od industrijskog
ali nas znoj i svađanje uvek ometu tik pre zaključka
svetla sa krovova automobila
pripiti zaštitnici građana
delioci modrica
ustaljene putanje kretanja
od pacova do tastera
sitnih dilera
u službi aparata
od naselja do naselja
pretposlednjeg dana u mesecu poslednja novčanica
milo što spava u prljavom džepu praznom
sneva li kase zvuk
i toplu ruku kasirke
spokojna?
Sve kasni
I ljubav i sloboda kretanja, minuti i sati i dok god je tako grubi prsti
Pomaziće je
mozda
protrljati za sreću
ona mozda nastaviće da sni
meškoljiće se
kibicovati
nerasanjena kraj ključeva
telefona
upamučena kao prsten u kutiji
ona od dvesta dinara
koje se ništa ne tiče
dok
U ovoj ulici živeo je „Pesnik“
što je jedno jutro platio čoveku da pokosi vaše dvorište
poneo je đubre i špriceve do obližnjih kontejnera
ašovom povadio korov
izgrabuljao
posadio divlju nanu i lavandu
Ovde je živeo „Čovek“ koji je starijima od 65 godina
izneo šut kako ne bi izlomili noge
Očistio staze za šetanje
kanale za odvod kišnice i mokraće
Stan miriše na dvorišnu lipu
skriveni u mojoj bradi
cvrkuću vrapci
telefon zvoni.
Poželeo sam da glas kaže – odspavaj malo
ali je umesto toga još jednom
ponovio moje ime
i rekao :
osvojili ste dva jastuka od prirodnog materijala
Nisam bio u stanju da slušam.
Spustio sam slušalicu
iščupao aparat iz struje i okrenuo se ka zidu
položio vrapce kraj pepeljare
ponovo se pridigao i spustio roletne.
Nije mi preostajalo ništa
do da prespavam leto.
Bio
bez kiše / u usporenom vazduhu /
zamagljenih pogleda / otežanog disanja
ležimo i gledamo nalevo
u osušene listove palme / podivljalu puzavicu
Razmišljati o prošlosti je besmisleno. Može samo doneti nesreću. Prihvatiš sve onako kako se dogodilo – da li je uzrok Božja volja, sudbina ili slobodna volja – nebitno je.
U tom trenutku mu se činilo kao odlična ideja da zasnuje porodicu. Kolin je sa 18 godina, ljubeći Kristin, svoju devojku sa kojom je pohađao samo dramsku sekciju – u ostalim je bio daleko lošiji od nje – rešio da postane otac. Imao je osećaj da će umreti pre dvadesete, i želeo je da ima naslednika. Kristin je bila idealna majka u Kolinovim očima. Lepa, atletičarka, pristojna, iz dobre familije. Znači dete bi ostalo u dobrim rukama.
Svoju porodicu nije želeo da upliće u celu priču.