ZVUCI TIŠINE

                                                      II 

 

Kroz hodnike zamka, oborene plafone i minijaturne prozore, tama, stara prijateljica, traži me, hoće da popričamo. Videla sam tvoj e-mail i odgovorila odmah. Pokupim te za pet minuta i idemo napolje ali imam conference call, tako da smo limitirani. Izašli smo na sunce. Menjam naočare, tvoje sunčane su ti još uvek okačene o kragnu. Silazimo ka jezeru gde su svi koji su došli autom parkirani. Uz brdo se muči biciklista koji ima ekstremno dugačku bradu i fluorescentne bisage. Poslednji put se obrijao kad je krenuo na ovaj cikloput, pre deset godina, kažem. Mogla bi brada da mu se upetlja u prednji točak, i da tako okonča, nastavljaš. Smejemo se do suza. Oko nas je tišina.

 

 

 

emerv ejntel

            Kada bi samo mogao da se vrati unazad, da premota leto ’90. Izašao bi na javno mesto psovao bi i proklinjao. Mnogi bi ga gledali kao ludaka ali oni koji bi sklanjali pogled, znao bi da oni znaju, ne samo da znaju nego oni sve i kuvaju, prokleti kuvari i kuvarice. Sa takvima nije želeo da deli vazduh.

 

 

 

 

 

zašto je kultura pogubna za pojedinca

 

promašaj života

 

            Rekla bih da je do određenog stepena kultura u kojoj se odrasta pogubna za svakoga, splet uglavnom nesrećnih okolnosti koje niko ne može da bira, kao ni roditelje, ali ako si ona sin ćerka u porodici sa četiri devojčice onda se ima prilika da se nesreća preokrene u sopstvenu korist, kada za to dođe trenutak.

            U nedostatku prenosioca prezimena, pošto deo genetike i moje sestre i ja prenosimo dalje, kako koja odluči po manje više slobodnoj volji, otac je, pod uticajem naučenih obrazaca mišljenja i ponašanja, verovatno nesvestan toga, neku morao prozvati sine. Tako sam prva naučila da vozim bicikl, prva sam umela da pustim VCR, pa i DVD, prva sam probala rakiju i, na moju veliku žalost, i tada i sada, naučila da pucam iz puške. Mogu samo da nazovem srećom to što sam rođena u zapadnoj Srbiji a ne u zapadnoj Amazoniji pa nisam poslata sama, sa bodežom, ili u mom slučaju sa vatrenim oružjem, u planinu, da preživim nedelju ili dve i donesem kući neki leš, ili makar lešo priče. Preživljavanje će postati trend, ali samo preko malih ekrana, uz strogo muške protagoniste, ili ako postoji žena, obavezno ima muškog pomagača.

 

 

Kazna za danas je kazna telu, beg na brdo, koje glumi planinu, okretanje pedala, gaženje, gaženje, usko polje lažnog trotoara, pazi me, agresivan sam na prvom usponu, hladnjače pune leševa, voća i povrća, ljudi i životinja (samo ljude ne jedemo), tutnje, trube, duvaju u rog, gaženje, gaženje, vidim sebe spljeskanog, kroz naočare za sunce, pa me prođe, prođem dalje, gazim uzbrdo, telo cvili, ne čuje se cvrkut ptica, ni jecaj onoga što nije telo, samo dizel mašine sa stotinama konjskih snaga, ljudska snaga je živa zakopana, samo treba da se otkopa, za to, takođe, samo treba snaga.


 

                                           ZVUCI TIŠINE

                                                      III

 Vozim se da imam know how iako nikad nisam bila u sličnoj situaciji. Imam čudno poverenje u tebe, to je verovatno intuicija. Opet mi nedostaje snimak, video tutorial, kako se ovo rešava. Mora da je neko nekad upao u sličnu podelu. Možda sazvežđa da konsultujem? Siguran put da skliznem u vradžbine. Moglo bi da bude opasno, sama u autu sa nepoznatim muškarcem, jedva da smo nešto pričali sinoć. Tek da smo samo plesali kako sam predlagala. Zaintrigirao si me pričom o sinopsisu mog romana, gde me čeka zamka, koji su mogući ishodi… Ako upadnem u nju tokom pisanja i ne izvučem se, to će biti naša mala tajna. Sva tri dana u zamku, od kad si me sustigao na jednom od hodnika, da mi skreneš pažnju na sebe, postali su naša mala tajna. Verujem ti iz meni neobjašnjivog razloga. Niko neće znati da se ovo među nama desilo. Ni sama ne verujem, zato ti pišem ova pisma. 

 

 

 
2017-08-19 08:55:24
Literatura

BIBLIJA LJUBITELJA KRATKE PRIČE

horheakimov RSS / 19.08.2017. u 09:55

 Koliko često se ispostavi da je neko već napravio nešto što ste tajno zamislili/zamišljali? 

Uveden u lavirint kratke proze, najpre kroz ogledala Horhea Luisa Borhesa, s vremena na vreme sam na senovitim odmorištima tog lavirinta zamišljao kako bi bilo zanimljivo sakupljati kratke priče poznatih i manje poznatih autora širom sveta i od svih tih papira praviti novu Vavilonsku kulu, ili makar neki manji grad...

Jedne iste tako senovite zimske večeri Aleksandra me je pozvala, znajući za naum koji čuvam od mnogih ali ne i od nje, da joj se sutra pridružim na promociji jedne knjige, nije mi htela reći koje, u toj i toj dvorani NBS-e. Da li treba da vam opisujem zbun čuvara u Narodnoj Banci Srbije na Slaviji kada sam banuo mokar sa ulice i pitao gde je ta i ta sala i gde je promocija knjige? Na sreću, kako svugde stižem ranije, imao sam dovoljno vremena da se (g)lupim u glavu i potrčim u pravcu Narodne Biblioteke Srbije, na promociju, ispostaviće se, Biblije Ljubitelja Kratke Priče (knjige, koja se na sreću ne zove tako). Dakle, u pitanju je...

 

Na samom početku prvog semestra, na jednom od uvodnih predavanja iz anatomije, Vanja je došao do iznenađujućeg otkrića. Radilo se o tome da je podbuli, sa ogromnim podvaljkom, docent, koji je odavno trebalo da se reši tog zvanja i pomeri se jednu stepenicu više u akademskoj hijerarhiji, uprkos tome što su svi, i stariji studenti i saradnici u nastavi i profesori, mislili da je užasno naporan i dosadan, počeo smrtno da ga vuče u san. Istog momenta kada bi ušao, čak i u prazan amfiteatar, Vanja je bivao s jedne strane mentalno smlaćen, sa druge opijen mirisom spavanja (konkretno to je bila mešavina mirisa mazuta koji je goreo u fakultetskoj kotlarnici, mirisa iznova i iznova prženog ulja iz menze koja se nalazila u zgradi i mirisa omekšivača za bebinu odeću koji je puštao uvek rašireni veš unuke jedne od pomoćnih radnica, koja je živela u rupi ispod kaskadne učionice još od ’81, čija je ćerka pobegla sa detetom od muža nasilnika). Kada bi se na opisanu olfaktornu omamu dodao audio-vizuelni docent i krenuo o kostima gornjih ekstremiteta, Vanja bi momentalno padao u san. Isprva ga je bilo sramota, povlačio bi se u redove koji su se bližili plafonu, uredno bi pred sebe otvarao anatomsku svesku i beležio makar naslov a onda bi preko istog pomoćnog udžbenika prekrstio ruke i glavu namestio tako da iz žablje perspektive odaje utisak kao da je svestan.

 

 

Gustina dima u izuvijanom hodniku kojim se silazilo u srce kluba bila je tolika da sam se morao držati za zidove. Mrzim dim, zato nikada ni ne idem po klubovima. Ne znam kako sam se uopšte obreo ovde. Kada se prostor oko mene proširio bilo je lakše gledati, muzika je postala razumljivija ali ništa privlačnija. Jedino gore od zadimljenog  prostora je zadimljeni prostor sa odvratnom muzikom. Ipak iz nekog razloga sam bio tu. Silazio sam serpentinama u samo dno kluba, gde je bila najveća gužva. Uf, kako tek mrzim gužvu, sve te parfeme, znoj, feromone… Stepenice do kojih sam stigao naposletku, kojima se silazi na najniži nivo su bile kao požarne, strme i uzane a neki su se ljudi čak i peli njima u isto vreme. Vrućina je rasla kako sam se spuštao krug po krug, tako da sam brzo ostao bez košulje. Negde na krug do dna osetio sam da me neko gleda odozdo, u stvari sve vreme kako silazim.

 

Kao prvo i osnovno ne podnosim one koji trpe, trpe da ih trpaju, trpeljive, trepljare, karaktere pepeljare, one u koje svako može da se istrese, one što sve podnose, kao i sve predmete iz takve postavke, ljude kese, osim ako ne podnose neopozive ostavke

Dalje ne podnosim daljine, daleke kraljevine, ložane, paljevine, egzotične destinacije, poznate vidovnjake, face i fascije, proročnjake, lažne očnjake i mračnjake, svakoga ko nadaleko njake, remote mahinacije, ne podnosim nikakav dalji dalj osim ako nije u skok

Uskoke, hajduke, harambaše i Naše, takođe ne podnosim, buljubaše i buljububiše, verne ljube i Ljubiše, ne podnosim Smoki, Chipsy i slane perece osim ako nisu regularni poput dece

Ne podnosim očeve i kočeve, uje i bate, tetke posebice, ujne i strine matore babe takozvane babetine kao ni dede, starice, zvezdice i starce, čangrizave magarce i jarce, horoskop i sve horoskopske znake, trake za trčanje i pokretne trake, pokretne stepenice koje nemaju kraj osim ako nisu pokretne stepenice za raj, pri tom mislim na pesmu

 
2022-04-12 23:00:58
Literatura| Satira| Umetnost

STRADIJAVIRUS

horheakimov RSS / 13.04.2022. u 00:00

Knjiga je konačno izašla...

1649803045865.jpg

Izbegavanje vakcine protiv stradijavirusa izaziva složene poremećaje u razvoju žlezda sa unutrašnjim lučenjem i hormonski disbalans. 

 

horheakimov

horheakimov
Datum rоđenja:  19.07.1981 Pol:  Muški Član od:  14.03.2012 VIP izbora:  10 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana