Preseklo me je posred srca kada sam danas iz sanduceta izvukla pismo sa krstom. Gledam ga, na njemu moje ime, a pismo nekako zlokobno, slutim nesto ne valja. Nisam ga odmah otvorila, samo sam ga gledala, prevrtala po rukama, pa spustila na sto. Nije mi se dalo. A onda sam ga ipak otvorila i saznala da su moji strahovi bili na mestu, otisao je zauvek jos jedan meni drag covek. Ovim pismom me obavestavaju da su moje slutnje bile istinite. Znala sam da nesto nije u redu jer se dugo nije javljao, a ja sam odlagala da vidim gde je nestao. I mislila sam da ga potrazim ali sam stalno ostavljala za