Jutros sam se nesto gadno iznervirao zbog nekih vesti koje sam cuo i konacno sam shvatio nesto sto se vec duze vreme kuvalo u meni - a to je cinjenica da vise nema nikakvog smisla da se - kao gradjanin koji prati sajtove, cita novine, slusa radio i gleda TV - bavim politikom, razmisljam o politici, pokusavam da shvatim politicke tokove, ulazem trud da razumem i logicki povezem politicke pojave i procese. Priznajem da sam za politiku previse glup i nedovoljno informisan. Shvatam da moji intelektualni kapaciteti jednostavno nisu dovoljno veliki da se sa ovom tematikom bave na optimalan nacin.
U principu postoje dve vrste patnji.
Jeste.
Istina je da već duže vreme nisam sastavio blog.
Nema nekog posebnog razloga za to, jednostavno sam prezauzet poslednjih nekoliko meseci ... A i teme koje nas najvise okupiraju ovih dana su ponajviše političke, a ja sam onomad rekao da neću vise o politici...
Elem, kasno letos, tokom odmora, sam se malo intenzivnije vrzmao po forumu ljubitelja fantastike Znak Sagite i tamo zavirivao medju radioničarske priče tamošnjih mladih SF/Horor/Fantasy pisaca. I naravno, kada je čovek okružen kreativnošću, poželi i sam da bude malo kreativan, pa sam i ja napisao jednu kraću priču. Koja je evo pred vama ...
.. I stojimo tako nas dvojica na izlazu iz sela zvanog Idvor, autobus nam je utekao ispred nosa, niko neće da nas poveze, pada mrak... a ja pojma nemam šta da radimo. Pitam ga - a čiji si ti momak? A on mi kaže - ja sam od tih i tih… A ja mu kažem - znaš ja sam sa tvojom sestrom onomad išao u gimnaziju, šta je sa njom? Kaže mi – ima troje dece i muža koji je biznismen u Slovačkoj. Kažem mu – vidiš eto ja u tim istim godinama stopiram na koncert jednog domaćeg pank benda.
Нешто нисам добре воље вечерас.
Знаш, има она ствар због које Илија Чворорвић полуди ... Тако се некако осећам.
Некако, као да ме је време прегазило. Знаш,
Ako je istina ono što piše profesor Biber, ako buduće diplomate (koje će za koju godinu ili deceniju služiti u ovim našim ex-YU ambasadorokratijama) pokazuju zapanjujuće rupe u znanju srpske i jugoslovenske istorije, jasno je da neka šira populacija zna još manje i da ih najverovatnije ta istorija ni malo ne zanima, da je broj ljudi koji će se posvetiti malo dubljem upoznavanju sa našom istorijom i razumevanju
Koncert grupe The Fall u Beogradu
Čuo sam jednom da se Van Morrison tokom svojih nastupa nikada ne nasmeje, nasmeje se tek kada zapeva poslednju pesmu svestan da je koncert uspesno priveo kraju. Morrison kaže da je to zbog treme. Mark E. Smith se takodje nikada ne nasmeje, ali
Butleg je audio ili video snimak koji nije zvanicno izdat od strane autora ili izdavacke kuce koja poseduje izdavacka prava.
Nisam nikad slusao pescanik pa bih pitao one koji jesu: da li te Cece mozda imaju hipnoticke glasove?
Ja već godinama slušam Peščanik. Radim to zato što