26733397_2013608925518130_443456209828483355_n.jpg

Za brevete sam saznao tek pre 2-3 meseca. To su biciklistički maratoni. Ali nisu trke, jer nema pobednika. Treba samo da se stigne na cilj u okviru zadatog vremena.

Najčešće

 

Nakon vožnji do Beograda i Đavolje Varoši ostalo mi je bilo još nekoliko dana boravka u Leskovcu, pre nego što ću se vratiti svom porodičnom životu, pa sam ih iskoristio za još neke kraće ture po okolini.

* * *

Najpre Sijarinska Banja.

IMG_20171017_144738.jpg

 

 25. i 26. decembar

- Ovih dana koristim akumulator. Mnogo sviram, a i glasniji sam, pa bi se one male baterije brzo potrošile. Glasniji sam zato što sviram na trgu i nikome ne smetam, a veće su gužva i buka, pa i moram. Ovaj akumulator mi u kombiju služi i za punjenje baterija na telefonu i tabletu, a na njega prikačim i led lampu. A kada vozim, dopunjujem ga (sproveo sam jedan kabl iz mašine).

IMG_20171226_031006.jpg

 

(5.12.2017.-11.12.2017.)

* * *

- Pitali su me po milioniti put u životu: "Kako se zove taj instrument?"

(a ni ja ne znam tačno da li ovo što sviram da nazovem "dupla gitara" ili "gitara sa dva vrata")

[u stvari znam: "dupla gitara", zato što sviram po celoj njenoj "površini", istovremeno po oba vrata, dok bi se na "gitari sa dva vrata" sviralo malo na jednom vratu, pa malo na drugom vratu]

gdhkdtxhfggggg.JPG

 

Kao što sam napisao u prethodnom tekstu (Leskovac-Beograd za 1 dan), nakon jednog dana odmora i sređivanja bajsa, usledila je najlepša, a vala i najteža avantura u mojoj nevelikoj biciklističkoj karijeri: put do Đavolje Varoši, preko planine Gajtan, pa natrag u Leskovac preko Prokuplja (sve ukupno 200 km).

Nakon Beogradske (2 puta po 300 km), sve ostale ture izgledale su mi nekako lagane i premalene. Kao kada, recimo, nakon finala SP u fudbalu, treba da gledaš

 
Kao što sam već pisao u prethodnom postu (link: http://blog.b92.net/text/27902/Ja-biciklist---1-deo%3A-Mala-istorija/ ), tokom leta sam malo trenirao i kovao planove o svom prvom dužem putovanju biciklom, višednevnom. Ja već imam 51 godinu i niko ništa mi ne garantuje, u smislu zdravlja, tako da sam baš bio rešio da se upustim u avanturu tog tipa. Dok još mogu. Na kraju krajeva, uvek je bolje da se u životu kaješ što jesi nešto uradio (ako nije ispalo kako treba), nego da patiš što nisi. Što
 

U naredna dva posta, nakon ovog, opisaću vožnje od Leskovca do Beograda (za 1 dan) i nazad, preko planine Gajtan do Đavolje Varoši, kao i neka kraća putovanja u proteklom mesecu, ali najpre uvodni tekst o mojim biciklima i vožnjama u prošlosti.

* * *

Naučio sam da vozim bicikl (u Leskovcu obično kažemo bicikla, u ženskom rodu) negde oko 7. godine. Na kevinoj bicikli, bila je zgodnija jer nije imala ram, kao muške. Naravno u stojećem stavu, pošto mi je sedište bilo previsoko. I, naravno, leđa izguljena od tog istog sedišta. Kasnije su već došle Poni bicikle,

 
IMG_20170825_123658_127.JPG


Keln, Nemačka, 1991. godina

Upoznao sam na svirci jednog momka iz Splita, živeo je u tom gradu, mislim da je radio kao DJ u nekom lokalu,
 

15443277_1314715941884333_6889522152495060125_o.jpg

 

Sviranje na ulici je pos'o k'o i svaki drugi. I radi se stalno. Mnogi se začude kada im kažem da sviram tokom cele godine, jer nekako većina misli da

 

Nekoliko priča jednog mog (bivšeg) kolege

*

I ja sam bio ulični muzičar. Neka od najboljih sjecanja su mi ostala od tad. Doduše, ja sam "radio" u Europi uglavnom. Bilo mi je neugodno to radit u rodnom mi Zagrebu.

Amsterdam-Bridge-thumb-500x330.gif

Uglavnom

 

ulicni-muzicar

ulicni-muzicar
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  10.03.2010 VIP izbora:  11 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana