Napolju kiša, ne znam šta bi, pa malo malo pogledam na policu i hteo ne hteo razmišljam o onom od sinoć...
Nekad davno, kupio sam figuru Bude, koja i danas stoji na polici preko puta mog radnog stola, pored male kolekcije starih knjiga, kupljenih kojekude, ali najčesće smo se pronalazili nedeljom ujutro na novosadskom Najlonu. Na toj polici počasno mesto ima " Zločin i kazna " iz 1922 godine. Pored nje tu su Biblije na srpskom, mađarskom, slovačkom, rusinskom i ruskom. Takodje su stare, odnosno štampane pre
Kad god sam u prilici da ne radim do kasno, i ustanem rano, skuvam kafu, odlazim u sobu do ulice, sednem do prozora, odškrinem žaluzine i posmatram. Najmiliji mi je petak. Pijačni dan u srbijanskoj kasabi. Voajerišem, iz ptičije perspektive ono brdo sveta što se valja mojom ulicom.
Zelena i stočna, dve pijace, tu su, iza ćoska. Svi, koji odlaze i koji se vraćaju, čine to pod mojim prozorom. Svi oni, izbegavaju susednu ulicu koja vodi u centar grada, sve želeći da izbegnu gužvu, a u stvari, bežeci u
Sećam se ...
Divlja zemlja, pitomo doba. Posle kratkog njuškanja nađoše se dva čoveka i bez ikakvog osećaja odgovornosti (njima su u tim trenucima vladali animalni nagoni, što nije opravdanje), misleći samo na sebe (mi i tada mislimo samo na sebe), ne računajući na moje nezadovoljstvo, razočaranja, prezir, gađenje, i samosvest, i u tri uzdaha i dva i po stenjanja osudiše mene. Osudiše na život i svet. Svet ljudi.
Kao ...
Šesti dan, šestog meseca, 1969. godine. Od silne nervoze (u nekom drugom