Nije do sada bio običaj. Našoj drugarici angie01 danas je rođendan. Neki su joj lično čestitiali, ali ja sam bio sprečen. Zato angie01
Gledam kroz prozor, u trešnju, pokrivenu snegom. Nije baš pristojno što u ovakvoj idili pijem vino, ali, došlo mi. Nekako mi taj buke „Strasti“ sa izuzetnom završnicom, dugom i postojanom prija. U toj samoći, krajnjeg stadijuma alkoholizma, kad piješ sam, postavljaju se pitanja kojima su odgovori potrebni, taman toliko, koliko i aroma crvenog bobičastog voća sa blagim tonom hrastovine u pozadini ovog vina.
Udari mi „žila glupača“ jutros i prosto ne znam šta da radim. Pogledam se u ogledalo, vidim jednu poznatu veliku glavu za koju je avatar šapka mala, i pomisli „A bre Ex za koga gazismo ovolko blato“.
Pre nedelju dana svrati do nas prijatelj mog starijeg sina, i onako skrušeno počne razgovor samnom. „Čika Ex, znate da sam u teškoj situaciji, umro mi je otac majka jedva spaja kraj s krajem, moram da prekinem studije i nešto radim.
koji proslavljaju Božić po gregorijanskom kalendaru
MIR BOŽIJI; HRISTOS SE RODI
Izbor profesora Dr.Dragoljuba Mićunovića za šefa poslaničkog kluba Demokratske Stranke u Skupštini R.Srbije, za Demokratsku Stranku znači samo jedno!
Sutra, 16.09.2011. godine može početi jedan čudni rat. Taj mogući rat će biti borba jedne sile protiv jedne ideje. Tu se neće voditi borba za pobedu jednog ideala već borba za pobedu jedne mračne strasti. Ta stvarna sila koja je neumitna i jaka, probaće da bez žrtava postane stvarnost, za koju svi znamo da već postoji, ali nikako ne želimo da verujemo da je taj dan došao, kada će svi morati da se pokore pred mačem.
Kako je sve poznato. Matrix našeg trenutka. U Briselu sastanak Pontifex maximusa i „Prihvatljivog krvoloka“. A vidi čuda, na „Prvoj“ Radoš Bajić sa porodicom priča o pomirenju srpskog naroda kroz istinite činjenice interpretirane kroz izmišljene pojedince. Na kraju emisije poruka prihvatljivim Hrvatima. Arsen Dedić i „O mladosti“. Nostalgija koja uvek prolazi u narodu koji „lako zaboravlja i nikada ne prašta“. Kuda ovo dalje vodi?
Gost autor Alselone
Tokom mladosti novinarstva u Srbiji, članke su pisali najbolji pisci. Biti novinar obeležavalo je osobu kao prvoklasnog pisca i moralni autoritet. To je bilo jedno od najpoštovanijih zanimanja.
Sećam se '96. Sećam se protesta u BG i "slobodnim" gradovima. Bio sam gimnazijalac i sećam se prkosnog ponosa pri kupovini novina na trafici. Penzioneri i tetke sa ladnim trajnim kupuju Borbu i Večernje novosti a ja kupujem Blic ili Dnevni telegraf. Po novinama se znalo gde se svrstavaš i gde pripadaš.
Dragi moji susjedi, oprostiću vam skidanje tabli sa ćiriličnim natpisima, ali to što ste tukli policajke oprostiti vam ne mogu.