PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Borio sam se protiv ovog načina komuniciranja aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii................................
Shvatajući težinu istorijskog trenutka, narodni poslanik Nenad Čanak je dao rešenje za sve naše probleme.
Mene je mnogo sramota zbog ovoga i morao sam ovo da napišem.
Bezbednosna situacija u Srbiji nije više "relativno stabilna". Neko je u najvišim krugovima zabranio "seksanje sa posledicama".
PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Sunovrat moralnih normi. Imam poštovanje prema senima umrlih ili ubijenih ljudi. Odlazak sa ovog sveta je samo trenutak. Ali ono šta se dešava posle odlaska jednog dokazanog kriminalca i nedostojnog čoveka, vređa moj pogled na život i dostojanstvo kojim sam se borio za poštovanje zakonitosti, zaštitu ustavnog poretka R.Srbije i zaštitu lične i imovinske sigurnosti građana Srbije. Ubistvo čoveka koji je presudom Višeg suda u Beogradu
Noću 17 na18.06.2014. godine uklonjene su poslednje barikade na mostu na Ibru u Kosovskoj Mitrovici. Voleo bih da misli Ive Andrića počnu da žive na ovim prostorima. Treba nam mir, treba nam spokoj, treba nam život a ne imitacija života. Da li će se to desiti?
I ne samo da sam čitao i slušao "Mostove" nego sam i po njima hodao.
Čitajući novine u delu čitulja naiđem na ovakvu:
Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma koji je bio sa nama mnoge godine. Niko ne zna tačno koliko je bio star s obzirom da je njegova krštenica davno zagubljena u birokratskoj crvenoj traci.
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocenih lekcija „Znati kad se skloniti sa kiše“, „Zašto ko rano rani dve sreće grabi“, „Život nije uvek fer“, „Možda sam ja kriv“.
Ivo Andrić reče nekada davno „Niko ne može da ispravi krivu Drinu, ali nikad ne bi trebalo prestati da se ona ispravlja“. Svaki pokušaj ne uspeva, ali bez pokušaja nema uspeha. I zato jedino što mi je ostalo je da stalno pokušavam da ispričam nešto što je realna istina a ne politikantsko dodvoravanje sadašnjoj ili budućoj vlasti, jer što reče jedan moj prijatelj „reč nije cilj nego sredstvo“.
Svima su puna usta reči „demokratija“. A zapravo svi teže apsolutnoj moći. Svi se zaklinju u „javno mnjenje“ koje baš „njima“ saopštava svoje