Kako danas ipak NISMO operisali krajnike.
Daklem, trebalo je da Mudrica jutros operiše krajnike.
Nisam vam pričala o tome naprosto zato što volim da odradim šta treba - a za priču ima vremena i posle...
U petak je, zvanično, primeljen u bolnicu. Kažem zvanično, pošto se to svelo na vađenje krvi i ćaskanje sa anesteziologom u petak pre podne, a onda smo pušteni kući uz uputstvo da pazim da se ne zarazi nečim preko vikenda, i da se jutros (ponedeljak ujutro), pojavimo sabah zorom na odeljenju, posle čega, je li, idemo na operaciju.
Florens je u svakom pogledu temeljna žena.
Kada se, sa svojih metar i osamdeset i stotinak plus kila, prvi put pojavila na vratima naše sobe, moj prvi utisak je bio - pouzdanost. I zaista - šta god radila, Florens je to radila svesrdno i temeljno. Ako je čistila sobu - svaki komad nameštaja bio je pomeren. Ako se igrala sa mojom decom, unosila se u igru kao da joj od nje život zavisi. Kada bi stala i zapevala, zvučala je kao najuvežbanija operska pevačica.
Radila je kao sobarica u hotelu u kome smo se smestili odmah po dolasku. (Pronaći kuću u Gaboronu, i onda i sada, poduhvat je koji podrazumeva dugotrajno istraživanje i utrošak mnogo vremena i živaca). Kao i sve Mocvane, dočekala nas je toplim prijateljskim osmehom i ubrzo je postala moj prvi učitelj o Bocvani. Kako se samo smejala kada je pokušavala da me nauči da vežem ćerku na leđa i pronosam je po sobi, kao što to ona čini!
- Nya, Mma! Treba da je spustiš niže, da je nosiš na zadnjici!
- Ali, klizi mi!
- Ee, Mma! (kritički pogled prema donjem delu mojih leđa) Treba da se podgojiš, da imaš mesa, a ne tu spljoštenu, englesku zadnjicu. To nije dobro za nošenje dece!
Cujem sad na vestima da Tomica nesmenjivi podnosi sutra ostavku!
Da nije 1. April???
Evo i u novinama:
http://www.danas.rs/danasrs/politika/tomica_milosavljevic_podnosi_ostavku_.56.html?news_id=208558
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/149057/Tomica+podnosi+ostavku!.html
http://www.novosti ,rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:316857-Tomica-podnosi-ostavku
EDIT 2:
12:10
RTS je upravo javio da je stvarno podneo ostavku - IZ LICNIH RAZLOGA!!!
Pa, drage blogokolege, i svi vi koji se osećate radno, srećan vam 1. maj.
Jeste da taj praznik više nema onaj značaj koji je imao kad sam bila mala, al' eto, pošto je, uz Novu godinu i osmi mart jedini koji je preživeo od „ondašnjih" praznika, nekako mi uvek probudi sećanja.
Znate ono - Nije što je željeno nego... Ovaj blog trebalo je da gostuje na drugome mestu, ali domaćica se razbolela a gošća je u žurbi, te sam ja uskočila kao tzv rezervni točak.
No, nema veze. Vrlo sam počastvovana, posebno zbog naslova.
A sad, kao što je i red, reč ima gošća, naša draga blogokoleginica zilikaka.
Ko što sam obećala, pokušaću da napravim koristan blog.
Posebno sad kad sezona baš počinje.
Najbolje savete kako napraviti dobru rakiju pokupila sam od žena. To nije slučajno, jer mi tom poslu pristupamo krajnje ozbiljno i profesionalno. Da vas uverim koliko žene mogu biti prave osobe za to, reći ću da je moja jedna bila magistar hemije, a druga dobar deo života profesionalno držala kazan za pečenje. Imala sam sreće da mi prenesu svoja iskutva, a ja ih delim sa vama.
Ne bih ja, majke mi, al’ obveze majčinstva i potomak predtinejdžerskog uzrasta, kombinovani sa onih par dana što mi je avijacija budila uspomene na 1999. zujeći mi nad zgradom, i eto...
Otišla sam da gledam Ušče 2011.
Jer je Biberče zahtevao da OBAVEZNO pođe i mama.
E, sad, ako očekujete opise naoružanja i tako to – džaba ste čitali.
Mislim bilo je tu svega i svačega – i nekih pušaka, i minobacača i, kako je pisalo na tabli, „standardno artiljerijsko oružje“ u narodu poznatije kao TOP, i svašta nešto oklopno i isto tako svašta nešto sa raketama. Pa razni kamioni, pa avioni, na zemlji, a naravno i u vazduhu, pa helikopteri, pa padobranci, pa K9 jedinica, sa nemačkim ovčrima, naravno, pa ronioici, pa planinari, pa oprema za jedne i druge i treće i...
M. Antić
A onda ostadoh zamišljena.
Još od kad sam počela ova moja piskaranja, pokušavam da nađem reči da opišem nebo iznad Bocvane.
Počinjala sam najmanje sedam ili osam puta i svaki put bih odustala jer to - nije bilo to!
Ili bi priča skrenula na neku drugu stranu, ili bih se zagubila u objašnjenjima o geo-fizičkim svojstvima Bocvane, ili...
Nebo mi je izmicalo.
Pošto se bliži onaj čuveni Trivundan (da ne kažem Valentinovo), vreme je za ljubavne priče.
A i odavno sam obećala Gordancu da ću ispričati ovu:
Ovo je jedna ljubavna priča koja je uzdrmala dva kontinenta.
Što se njih dvoje ticalo, tu nije bilo ničeg čudnog ni neobičnog, još manje zemljotresnog. Za njih je to bila jedna obična priča o dvoje mladih koji su se sreli na jednoj sedeljci, zapričali o džezu koji su oboje voleli, zaljubili se i odlučili da se venčaju...
On je bio visok, lep, sa brčićima ala Klerk Gebl. Šarmantan, vispren, duhovit, osećajan, vizionar i sanjar. Ona - sitna, krhka, plava, sa kovrdžama, isto tako šarmantna, ali realista i odlučna.
Njemu je 26, njoj 24.
Godina je 1947.
Ovo je beleška koja je bila negde u dobinama moga kompa čekajući dalju razradu, ali pošto je Maksa postavio pitanje izbora nikova, t.j. zašto pojedine blogerke koriste za svoj nik imena svoje dece uz dodatak "mama", ajdmo malo o imenima...
Kad sam bila mala, imali smo drugove i drugarice...
I Drugove i Drugarice.
Persiranje je bilo nepotrebno, tačnije - nepoželjno. Svi su bili na ti, a ako se, pri tom, umetnulo ono „druže" ili „drugarice", onda te je neko il' mnogo poštovao, il' si bio gadno zaglibio. Stvorila sam, priznajem, uslovni refleks da se trgnem na „drugarice Mlekac". O'ma počinjem da virkam iza kog se ćoška krije batina...
Postojao je, doduše, manje formalan način, zaostatak reakcionarnog buržuaskog obraćanja, koji je kod žena, koristio samo prezime. Pa je, shodno njemu, Petrovićka bila žena nekog Petrovća, a Petrovićeva je bila ćerka. Mada se, to, u svakodnevnom govoru, uglavnom sve svodilo na prvu varijantu...