Svi su oduvek sumnjali da je granica negde u Vojvodini, zar ne ? Pa ćemo je tu i tražiti. Takođe, prvi put ćemo Vam ponuditi opcije da odredite nivo vaše osetljivosti: dokle se može ići a da to mirno progutate ? Ne morate zaokružiti odgovor. Ali ćete se u sebi na kraju odlučiti, čitali ovaj tekst ili ne.
Noć je u punoj snazi. Tu su Ivan i Ona, sami, ali se sada verovatno ništa zaista zanimljivo neće dogoditi. Ima to smisla, postoji problem jer se obično misli da je Ivan vezan, da ima nekoga, a i popio je bar čašu više. Da bi bilo drugačije, on bi sada trebao bar na tren da je ubedi da će Ona biti prva u njegovom životu, na neko vreme, da kad dođe ako dođe stani-pani da će njena volja i njeno vreme biti poštovani, da se neće osećati usamljenom ženom, a da bi to uradio
Nebitno kako, postao sam naprasno svestan da mi valja upotrebljavati blaže i preciznije reči. Važno je, a po najgorem scenariju i opasno: došlo vreme, onih nekoliko sati, kada značenja imaju veće posledice - i zbog toga ono sa rečima. Čist uvid, jasan, mislio sam do tada o sasvim drugim stvarima.
Nekako istovremeno, na prozoru, početak zime. A "Sanjati sneg, na skoro sve načine - na drveću, u vidu mećave itd - je san koji predstavlja loš znak. Ovaj san nagoveštava neprijatnosti, uglavnom vezane za druge ljude. "
Glupi
Ovakvu izbornu krađu može efikasno i masovno izvršiti samo organizacija koja je duboko suorganizovana sa državnim strukturama. Odnosno, isključivo stranka koja je na vlasti, i koja tu vlast namerava pošto-poto da zadrži
Ako ste politička stranka koja nema preterano obzira prema zakonima i političkom fer-pleju, vi ćete želeti da na sve načine obezbedite da ljudi iziđu na izbore i glasaju za vas. Neki od tih načina neće biti zakoniti, jer vi imate interes da birači glasaju za vas čak i ako vas intimno ne podržavaju, i svakako želite da proverite kako su oni glasali. Jer, sa razlogom sumnjate u njihovu poslušnost.
Bilo je to krajem sedamdesetih kada je junak ovog bloga postao svestan potpune prolaznosti mode. Desilo se da je tog septembra dobio najpre nove farmerice koje nisu uske već više onako vrećaste a nisu ni indigo plave već onako više svetle; pa čitav dan nije mogao da se navikne da ih nosi jer mu se činilo da kad ga ništa ne steže u tim delovima onda nije ni obučen, a kada nisu obučeni, tadašnji dvanaestogodišnjaci su se osećali nekako neprijatno a ne kao ovi danas; a potpuni šok ga je tek očekivao sutradan. Tada je stigla - košulja, ali ne bilo kakva, nikako ne bilo kakva ! Gde je tu kragna, hteo je junak prvo da pita, gde su tu šare, hteo je drugo da pita, jer tu su bili neki patrljci onih dotadašnjih kragni, tek možda 5, 6 cm dugački, da li se to i zove košuljom uopšte kad u njoj možeš da potrčiš a ništa ne odskače o tebe i ne hladi ruke tamo bliže ramenima, a kakav je tek to dezen naopako jedva da se i vidi kako je sitan ko još nosi jednobojne košulje...
E, baš te jeseni su prvi brkovi nestali sa ulica.