Pišući ovo, rukovodio sam se jednom istinom. Ona, po meni, glasi: da bi se uvidelo da je neko rešenje loše, nije nužno poznavati ono bolje. Bilo bi lepo, ali nije neophodno.
 
Ako bih se, kojim slučajem, jednog od narednih dana probudio i video da državu vodi velika, baš velika koalicija, ja bih se uplašio.
 
Ako bih, kojim slučajem, jednog od ovih dana video Tadića, Nikolića i Dačića kako promovišu istu Vladu, ne bih znao gde pre da gledam, i koju granicu pre da merkam.
 
Ako bih to čega se plašim nekim slučajem video, ja bih znao da se oni na fotografijama smeše ali da nije u pitanju njihova volja.
 
Ja, koji ne verujem u njihovu iskrenost, ipak verujem u želju svakog od njih pojedinačno a koja je stajala iza njihovih reči onda kada su hulili jedni na druge.
 
Ko misli da o ovim stvarima puno ili prosto dovoljno zna, neka se sada slobodno okrene zimskim radostima kao što su grudvanje u dvorištu i ispijanje kuvanih vina po kafanama, tek da ne smeta ostalima. Za one druge je verovatno korisno da ostanu - nećemo ići u detalje, jer materija (priznajem) nije naročito zanimljiva, ali čak i osnova može poslužiti za razumevanje prirode sukoba oko izbornog sistema koji u nas tinjaju još od reinkarnacije višestranačja.

Naime, u celom svetu, ljudi površno upućeni u ove stvari uglavnom misle da odnosi snaga koje imaju unutar svojih skupština zavise samo od broja glasova koje su razne političke opcije dobile na izborima. Kod nas i u još par zemalja u kojima još uvek nije svanuo kraj istorije, dodatno se misli i da na sastav skupštine utiče još jedan faktor, znate ono ko je koga bolje zahebo i pokr'o na izborima. E pa, pogrešno - to ipak nije sve !
 
 
(Relevantna informacija za one koji eto baš polaze; Belo)

Zadovoljstvo puta je veliko. Zato i jeste toliko teško ne zastraniti; u nekom trenutku, neodlučnost ume da pokopa nameru da se stigne na kraj. Neodlučnost nas nagoni da ne ostvarimo svoj cilj, da se vrtimo u krug, verujući da je bitno samo da se krećemo, da smo i dalje na putu i šta sve ne, a sve to zbog lenjosti, trenutnog osećaja zadovoljstva i straha. To takođe ima mnogo veze sa činjenicom da postoje ciljevi čije je ostvarenje neuklopivo sa:
Željom za onakvim životom u kojem je izvestan način na koji će se odvijati sutrašnji dan.

 

Na ovom blogu ću danas pokušati da vam prenesem svoja saznanja o izlaznosti u Novom Sadu na današnji izborni dan, a sa večeri i o rezultatima lokalnih izbora u Novom Sadu. Takođe, pokušaću da ove rezultate uporedim sa izborima iz 2008., koji su održani pod relativno sličnim uslovima, kako bi čitaoci mogli da steknu sliku o tendencijama koje su prisutnme na biralištu. Pošto su podaci dobijeni istim metodama, a koje su se kroz godine pokazale kao pouzdane i rezultatski uporedive, zainteresovani čitalac će već pronaći mogućnost da zaobiđe zakonsku zabranu iznošenja

 
Eto meni još jednog neplaniranog posta, i to ravno iz zaboravljene kutije.

U životu sam neke stvari radio premalo, neke taman koliko treba, a seobe spadaju u onu treću vrstu. Broj prenešenih ali nikad otpakovanih paketa se sa svakom selidbom uvećavao, a lenj kakav već jesam neke od njih nisam otvarao već dvadesetak godina. A drugo što treba da se zna je da sam kao mladi junoša pisao neku kao poeziju, mislio sam u ta doba dosta dobro o njoj, ali sam prestao sa tim kada sam napunio 24. To se nimalo slučajno poklopilo sa prvih nekoliko meseci

 
Već je noć, kasnoletnja, a nešto uporno lupa u limena ulična vrata naše iznajmljene kuće. Već na rubu živaca, sve pogledajući se sa svojom mladom suprugom, čekam da prođe. Mislim da oni verovatno ne znaju ko smo, u pitanju je katolička kuća, takvih je u to vreme u Petrovaradinu bilo mnogo, a dok ja objasnim da smo tu samo u najmu... Ili, što je možda i gore, znaju ko smo, mene zapravo znaju, danima sam išao na one proteste pred Banovinom i nije nas baš mnogo bilo, slikani - jesmo, prepoznati - jesmo... Tada smo uglavnom preuveličavali kvalitete naših neprijatelja - da, baš neprijatelja, jer onaj ko hoće da ti zajebe život i pošalje te u rat nije protivnik nego neprijatelj - cenili smo da su mnogo bolje organizovani nego što su zapravo bili, i da, u posedu države i svega onog što država ima, znaju sve. A dan je loš; mi stanujemo na putu prema Žeželjevom mostu, i kraj nas su satima prolazile kolone vojnih vozila, transportnih, lakih oklopnih, PVO... Spremali su se na Hrvatsku, dolazili negde iz Srbije, dobar deo rezervista vidno pijan, tri prsta, dernjava, rakija, srbovanje, psovanje, stanovnici zaklonjeni u kućama, iza zidova i kapija. Sasvim drugačija slika nego na onim nadvožnjacima u Beogradu, čije su slike obilazile svet. Strah se u Petrovaradinu mogao tih dana nožem seći, a gde je straha pameti nema. To nam došlo s Kosova, to nam donela Bačka Palanka šapuće se, a vrata se zaključavaju.
 
2011-09-13 12:54:14
Politika

Igre i njihova pravila

Obren Markov RSS / 13.09.2011. u 13:54
Sistem glasanja u našim skupštinama je takav da je za usvajanje odluka potrebno da se pri izglasavanju ostvare dva događaja: 1) da u sali sedi dovoljno poslanika, tzv kvorum (najčešće, više od polovine od njihovog ukupnog broja) i 2) da od tih poslanika koji su prisutni, više od polovine njih glasa za dotični predlog. Postoje i odluke za koje je predviđena neohodnost ubedljivije većine, ali se o takvima relativno retko glasa. Uobičajena situacija u Skupštini Srbije je sledeća: u sali treba da glasa minimum 126 poslanika (za, protiv ili uzdržano - u zbiru) i da više od pola od onih koji su ukupno glasali treba da je glasalo "za" (na onih minimalnih 126 poslanika, to znači 64).
 
Dakle, onaj ko iskreno želi da spreči donošenje neke odluke, treba da učini jednu od dve stvari: ili da nekako omete stvaranje kvoruma pri glasanju ili da obezbedi dovoljan broj glasova koji nisu "za": uzdržanih i "protiv". Primetite tu dve stvari: prvo, da su glasovi "protiv" i uzdržani po rezultatu izjednačeni; i drugo, mnogo zanimljivije, da kada daješ kvorum a ne glasaš "za", u uslovima kada je jasno da u okviru tog kvoruma koji si podržao postoji dovoljno glasova "za", ti u stvari pomažeš donošenje odluke protiv koje navodno glasaš.
 
2014-12-02 14:24:25
Društvo| Ekonomija| Hronika| Politika

Jer, #Srbija

Obren Markov RSS / 02.12.2014. u 15:24
Tajkun XY je vlasnik prodajnih lanaca A i B koji proizvodnoj firmi C duguju ogromne pare za isporučenu robu. Firma C ne sme da ih tuži za neuplaćene pare, niti da iskoristi bankarske garancije čak i kada ih ima; jer ako to učini, onda niko ozbiljan neće hteti da uzme njenu robu, pa može da stavi katanac.

Za to vreme, političar QW je owner & CEO stranke D koja ima kakvog-takvog uticaja. Čak i onda kada ne prođu cenzus, stranka D i političar QW imaju dovoljno mesta u javnosti i razna su im vrata otvorena, zbog specifičnosti politike koju zastupaju. Političar QW indirektno i jeftino - zbog dugova u kojima se nalazi - kupi firmu C i obeća da će je staviti na noge.

kontejner-siromastvo-beda-foto-beta-1398501672-486477.jpg

Trgovačke firme A i B tajkuna XY ubrzo potom počnu da plaćaju dugove prema firmi C. Firma staje na noge. Radnici su zadovoljni. Glasači su zadovoljni. Stranka D je zadovoljna, zbog gazdinog uspeha i uvećanog ugleda, a i firma C ih po malo, onoliko koliko se može, dotira. Imaju naravno i banke nekog uticaja u svemu tome, ali to je već drugi segment priče.

 
2010-08-30 11:16:12
Društvo| Hronika| Mediji| Politika| Region

Цензура (updated)

Obren Markov RSS / 30.08.2010. u 12:16
U ponedeljak ujutru, 30. avgusta 2010., u elektronskom izdanju Blica a na lokaciji http://www.blic.rs/Vesti/Politika/204927/Raspad-Jugoslavije--20-godina-kasnije
je osvanuo članak o projektu Deutsche Welle-a pod nazivom "20 godina od raspada Jugoslavije". Nije potrajao; sklonilo ga je sa sajta već negde oko podne.
 

Obren Markov

Obren Markov
Datum rоđenja:  24.12.1964 Pol:  Muški Član od:  27.03.2008 VIP izbora:  41 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana