Na ovom blogu ću danas pokušati da vam prenesem svoja saznanja o izlaznosti u Novom Sadu na današnji izborni dan, a sa večeri i o rezultatima lokalnih izbora u Novom Sadu. Takođe, pokušaću da ove rezultate uporedim sa izborima iz 2008., koji su održani pod relativno sličnim uslovima, kako bi čitaoci mogli da steknu sliku o tendencijama koje su prisutnme na biralištu. Pošto su podaci dobijeni istim metodama, a koje su se kroz godine pokazale kao pouzdane i rezultatski uporedive, zainteresovani čitalac će već pronaći mogućnost da zaobiđe zakonsku zabranu iznošenja
Ova država je mogla da uhvati i isporuči ratne zločince, regionalizuje državu i da da punu autonomiju Vojvodini, da smanji birokratiju, sistemski oteža korupciju i/ili da pošalje signal da nismo ovde baš svi potpuno ludi i da shvatamo da je Kosovo Kosovsko a ne Srbijansko
ali nije učinila ništa od toga; ona privrženost evropskom putu dokazuje zabranom pušenja.
Ova država je mogla da osetljivu društvenu ravnotežu poremeti tako što će pomagati pametnije i uspešnije a ne štetu glupljih i neuspešnijih; da je poremeti hvatajući se u koštac sa potpuno neadekvatnim obrazovanjem a na štetu primitivizma, neznanja i nacionalne zatucanosti; da da prednost onima koji se više trude a ne onima koji bolje podmazuju; jednom rečju, da napadne tradicionalne odnose dajući vetar u leđa pozitivnoj selekciji i elementarnoj pravdi, da učini sve ono na šta narod ovdašnji navikao nije ali želi a ona
a ona je tu složenu i osetljivu društvenu ravnotežu poremetila tako što je podržala nepušače otvoreno a na štetu pušača - jer, da se ne lažemo, to su (uz časne izuzetke) dva ljudska plemena zaraćena skoro baš kao muškarci i žene
Ne znam ni šta bih dodao. Mene je, lično, sramota kada se sretnem sa ovako nečim. I svaki put se iznova tako osećam - baš lično, i samo u svoje ime, ne petljam se u tuđa posla i tuđe glave.
Mržnja, zavist, ogorčenost... odabrati život u tome, uživati u zlu ... i ništa, baš ništa, ne raditi na sebi.
Za to vreme, političar QW je owner & CEO stranke D koja ima kakvog-takvog uticaja. Čak i onda kada ne prođu cenzus, stranka D i političar QW imaju dovoljno mesta u javnosti i razna su im vrata otvorena, zbog specifičnosti politike koju zastupaju. Političar QW indirektno i jeftino - zbog dugova u kojima se nalazi - kupi firmu C i obeća da će je staviti na noge.
Trgovačke firme A i B tajkuna XY ubrzo potom počnu da plaćaju dugove prema firmi C. Firma staje na noge. Radnici su zadovoljni. Glasači su zadovoljni. Stranka D je zadovoljna, zbog gazdinog uspeha i uvećanog ugleda, a i firma C ih po malo, onoliko koliko se može, dotira. Imaju naravno i banke nekog uticaja u svemu tome, ali to je već drugi segment priče.
Zašto ovakav naslov ?
Zato što je On mnogo preuzeo na svoja pleća. Mnogo više nego što je dozvoljeno, i mnogo više nego što je u stanju da iznese. U tom paketu je bila i odgovornost za uspeh projekta. Kada projekat škripi, red je da se biračima uputi potpuno pitanje; a potpuno pitanje uključuje i onaj deo o poverenju šefu od parade.
Zato što je On jasno signalizirao da se ne plaši, ako ne baš slova, a onda duha Ustava i Zakona. Koji spominju cifru od dva mandata. Pa ako ga već nije strah, hajde da vidimo šta oni koji biraju misle o toj hrabrosti.
Da prvo postavimo osnovne premise: da je pljačkanje prodavnica ujedno revolucija i borba za socijalnu pravdu, tada bi miting Kosovo je Srbija trebalo širom sveta još dugo pominjati kao događaj ranga novog pada Bastilje. Dokle ću ovako nagrđivati domaći patriotski zanos ? Pa, dokle god VK i njegova mala mala grupa budu imali snage da preteći otkazima nekom i inače jadnom svetu iste isteruju na barikade i tako uklanjaju mogućnost da se onaj problem ne baš reši, ali ipak pacifikuje i smiri, i time Srbija otvori za mogućnost modernizacije. Spominjaću sve to i posle, mada ređe, jer ko ne pamti iznova preživljava.
Ali danas više neću: ovaj post je u vezi Engleske, a samo sam usput (zlo)upotrebio priliku da spomenem šta mislim o još uvek aktuelnim lokalnim dešavanjima. Da kažem takođe i da mi nije želja da se povodom londonskih i inih dešavanja međusobno ubeđujem sa ovdašnjim simpatizerima svakovrsne revolucije, mada sam svestan da moj pogled na stvari ima određeni potencijal da ih iznervira;
Bilo je to krajem sedamdesetih kada je junak ovog bloga postao svestan potpune prolaznosti mode. Desilo se da je tog septembra dobio najpre nove farmerice koje nisu uske već više onako vrećaste a nisu ni indigo plave već onako više svetle; pa čitav dan nije mogao da se navikne da ih nosi jer mu se činilo da kad ga ništa ne steže u tim delovima onda nije ni obučen, a kada nisu obučeni, tadašnji dvanaestogodišnjaci su se osećali nekako neprijatno a ne kao ovi danas; a potpuni šok ga je tek očekivao sutradan. Tada je stigla - košulja, ali ne bilo kakva, nikako ne bilo kakva ! Gde je tu kragna, hteo je junak prvo da pita, gde su tu šare, hteo je drugo da pita, jer tu su bili neki patrljci onih dotadašnjih kragni, tek možda 5, 6 cm dugački, da li se to i zove košuljom uopšte kad u njoj možeš da potrčiš a ništa ne odskače o tebe i ne hladi ruke tamo bliže ramenima, a kakav je tek to dezen naopako jedva da se i vidi kako je sitan ko još nosi jednobojne košulje...
E, baš te jeseni su prvi brkovi nestali sa ulica.