(Ovo su podsećanja na vreme kada je realizovano alternativno vođenje kroz postavku Muzeja švedske istorije)

Kad smo već kod svetsko-sistemske priče... sećaš se one prilično impresivne, samokritične nacionalno-istorijske teze u muzeju? O tome kako je Švedska postala ekonomska sila zahvaljujući ratnoprofiterskoj državnoj strategiji u „tri svetska rata“ (gde se za prvi računa Tridesetogodišnji rat)?. Jednostavno se švedska privreda okoristila, omastila o te katastrofe; zahvaljujući geografsko-istorijsko-političkom

 

Ovo prvo pismo biće iz dva dela, bila su i dva dana konferencije : )

Prvi dan, na IFDTu, protekao je u ekspertskoj debati, sasvim solidnoj, sa očekivanim, ceremonijalno-neokolonijalnim "ovako bi to trebalo" introm, prožetim hladnoratovskim slur terminima tipa „postkomunističke zemlje", „autoritarni sistemi" itd. U ovom kontekstu to su one zemlje koje - između ostalih istorijskih ili aktuelnih grehova - nisu znale ili i dalje ne znaju da uspostave pravilan odnos prema Holokaustu; na svetu kao takvom postoje demokratske i autoritarne politike, jedne su kao što znamo no-no

 

(otvaranje pisma)

Stigao mi je poziv na konferenciju „Ako ne tada, sada. Memorijalizacija Starog Sajmišta“. (Trebalo je valjda „Memorijalizacija logora na Starom Sajmištu“?!). Znam da ti kapiraš ali zamisli kako to deluje na neupućene?! Naslov je parafraza naslova one konferencije „Ako ne sada kada?“ koju je fondacija Hajnrih Bel organizovala 2012. godine, kao neki pokušaj koncentracije snaga i argumenata za rešenje (hm, naslov neprijatno asocira na nešto imperativno, konačno) memorijalnog koncepta/projekta/centra

 

Sada kada smo konačno uzeli sve(t) u svoje tradicionalno krvave ruke, došlo je vreme da makar pokušamo da govorimo istinu i samo istinu. „Makar". Eto, tako to zvuči kad se mi namerimo da govorimo istinu istine radi. A opet, kao i svaka biljna ili životinjska vrsta pred izumiranjem spremni smo na sve, pa i na istinu samo radi istine, bez ikakve koristi. Makar tako sebi delujemo, malograđanin uvek ima o sebi bolje mišljenje od onog koje drugi imaju o njemu.

Za stotinak godina, kad sa svojim pričama iz nepričave pretpostavljeno nestanemo sa namučenog lica zemlje, možda će

 

 

Srednja klasa kad ustalasa,

Ona se istom vajkati stade,

"Ovaj prost narod, ta glupa masa,

Ne zna za pravce promene i nade!"

 

Tad srednja klasa rad opšteg spasa,

Na bunu proziva radnike krotke,

I puna gneva s' visoka glasa

Savet im daje da uzmu motke!

 

Al' srednja klasa čim buna stasa,

Pravcima nade trgovat ume:

"Nije ni čudo jer bilo bi ludo,

Da pravac daje koj' ne razume!"

 

Onda ta klasa, tog sudnjeg časa,

Za nagodbu bunovne glave nudi:

"Sad

 

Iskreno, odahnuli smo. Neki nepodnošljivi osećaji tipa neurađenog domaćeg, nemarom nevraćene knjige u školsku biblioteku ili namerom nevraćene prijatelju, osećaji izgovora tipa „doći ću sigurno ali ako ne dođem" ili „istina nam je važnija od uspeha osim u slučajevima kad je uspeh važniji od isitne", sve nas je to netragom napustilo kad smo čuli rezultate lokalnih izbora u Hrvatskoj. Zahvaljujemo (bosnizam od zavaljujemo) pakosno i Radničkoj fronti što se toliko trudi da nestane sa scene buržoaskog parlamentarizma, malo je previše za gledati šetkanje u takvom političkom

 

Za svaki slučaj!

Kako će suđenje teći - zavisiće od pronicljivosti advokata tuženog. Odbrana zna da najverovantije nema šanse da se oslobodi optužbi ali će advokati pokušati da iskopaju mogućnosti blaže kazne. Oni mogu računati na različite oblike podrške odugovlačenju procesa ili čak subverzije iz upravnih i ideoloških aparata države kakve su poznate na primer iz suđenja za ubistvo Ćuruvije, kao i razumevanje nemalog dela javnosti koji će iz različitih razloga i pozicija isticati i propagandno pokrivati raznorodne interese pro status quo buržoaskih

 

Kako da se radi?

Mislite možda da je ovaj princip "jake vere" neophodan za poletanje aviona pretenciozan ili bizaran? Netačan i naivan? Pre bi se reklo da je to vrlo verna metafora "neverici" u idejni uzlet i sistemski polet društva u jednu drugu formu i svrhu postojanja i funkcionisanja. Pri tom, ta neverica je i racionalna, barem u dometu skučenog horizonta hegemone, buržoaske racionalnosti našeg sveta.

Ali gle, podjednako racionalno gledajući, upravo danas svi oni pojedinačno beznačajni atomi imaju na raspolaganju aparate za neprekidno globalno i

 

(Sa) Od bicikla (u) avion? Čisto teorijski model

Šta je bliže onom začaranom krugu nasilja od kruga koji biciklista pravi i pedalama, i telom, vozeći povijene kičme i glave, i putanjom one takmičarske, kružne biciklističke staze? I kada vozi kroz neku hobitonovsku prirodu, putanja je često nominalno kružna, npr. „Giro d'Italia", a za vozače je irelevantno kuda prolaze, što manje obraćaju pažnju na okolinu to bolje, kao i kod zaprežnih konja, računaju se brzina, izdržljivost, po mogućstvu i preživljavanje. Preživljavanje što kvalifikacija,

 

Šta da se radi...?

Koliko se uspelo da se isprate raznoliki komentari, ugao iz kog su komentrisali "Crveni" je ugao iz kog verovatno niko, makar iz sfere kulture još nije komentarisao to jest "otkrio" slučaj. A i kako bi tj. kako će, kad se većinski stoji baš u tom mrtvom-mrtvosanom uglu iz kog se, eto, "ne vidi" o čemu se sve tu radi? To jest kada i kulturna proizvodnja i proizvođači funkcionišu najviše zahvaljujući svojim klasnim interesima, dispozicijama i predispozicijama - pristajanjem na pripadajući specijalan trening i tretman, pre svega u školovanju

 

Nebojša Milikić

Nebojša Milikić
Datum rоđenja:  15.03.1964 Pol:  Muški Član od:  14.02.2008 VIP izbora:  23 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana