Jen´s Blog is one of those I always like to return to. Here is her post where she makes the concept of sevdah more familiar to her fellow North-Americans. I appreciate each effort which opens a window of opportunity for getting to know and understand each other better and which promotes respect for and acceptance of the Other. Therefore I am glad to introduce Jen here. Jen also speaks Jezik and I am sure she doesn´t mind if your comments are either in English or Jezik.
Na periferiji našeg sela nalazi se skromno radničko naselje Čeremuški, izgrađeno zajedničkim snagama radnika iz Groznoga i studenata iz Jaroslava/Ukrajina.
Na gradilištu Čeremuškina upoznali su se Stepan iz Jaroslava i Nina iz Groznog. Svidjelo im se naše selo, pa se odlučiše nastaniti u njemu.
Zapravo bilo je tako da Ninina familija nije htjela ni čuti za Stepana, a i Stepanovi su odbijali prihvatiti Ninu. Za mladi par bilo je to veliko opterećenje jer nisu znali kuda će, kako planirati zajedničku budućnost, gdje „zabaciti sidro“ i započeti
U novogodišnjoj noći, ubrzo iza ponoći, moj tata pali lampu na pisaćem stolu, vadi svoj dnevnik koji piše svakodnevno – red ili dva, otvara ga na stranici 1. januara protekle godine, uzima čisti list papira i započinje statističku rekapitulaciju po različitim kategorijama.
Ovu preciznost i posvećenost detalju ja nemam. Ali sada, u danima „između godina“, (zwischen den Jahren), neprestano mi se nameće misao o prijateljstvu, o prijateljima koji su 2007. bili posebno važni, koji su pomogli da godina ostane u ljepšem sjećanju, da život ne bude turoban,
Jedino što još možemo za njega učiniti je da mu posvetimo par riječi, zapalimo svijeću i odemo na sahranu. Doduše, za sahranu se još ne zna ni gdje ni kada. Policija moli građane da se jave i tko zna, da dade informacije o njegovom identitetu.
Ne zna se ništa ni o eventualnim događajima koji su doveli do prerane smrti.
Neznanac je bio neodvojivi dio slike Aldija (samoposluge) iza ugla. Stajao je uvijek pored ulaza i u ruci držao „Strassenfeger“. Očigledno nije bio obdaren za prodaju, jer svaki put kada bismo poželjeli od
Priču koja slijedi ispričala mi je Inna A. iz Čečenije:
Sin moje susjede Jaše je ustrijeljen od Rusa. Jaša nije mogla prežaliti sinovljevu smrt i s vremena na vrijeme govorila bi kako mrzi Ruse. Nama susjedima je to bilo neugodno čuti. Na kraju krajeva, živjeli smo u ulici u kojoj su zajedno živjeli pripadnici različitih nacionalnosti. Živjeli smo dobro jedni s drugima.
Većina naših susjeda su bile ruske familije i nitko od nas nije pravio razliku između jednih, drugih, trećih,... S tjeskobom i tugom u srcu ispratili smo naše susjede
Danas mi je, da prostite, bio nekakav bljutav dan. Onda, baš kad se spremih da isključim komp, stiže ovo. Pa, kako da ne podijelim s vama, s nadom da će vas ponešto od dječje mudrosti razvedriti, baš kao i mene.
Želim vam dobru zabavu i pozivam vas da se zajednički prisjetimo još dječijih umotvorina!
Muslimanska Biblija se zove Kodak.
Papa živi u Vakuumu.
U Francuskoj su nekad usmrćenja kriminalaca izvodili sa želatinom.
Kod nas se muškarci mogu oženiti samo sa jednom ženom. To se
Međunarodna kampanja za zabranu nagaznih mina laureat je Nobelove nagrade za mir 1997. Unatoč stalno prisutnim akcijama u javnosti za senzibilizaciju protiv proizvodnje i upotrebe nagaznih mina, Nobelove nagrade i važeće Konvencije
„Kada slušam tako nekog kako daje opšte i uopštene sudove (crno ili belo) o zemljama ili narodima, ja ni jednog trenutka ne mislim o tačnosti ili netačnosti tih sudova, jer to zaista ne vredi, nego se pitam kako je stalo sa razumom i moralom toga koji te sudove daje.“
Ivo Andrić, Znakovi pored puta
Da li nam je susjed prijatelj ili neprijatelj?
Ovo je bilo inicijalno pitanje za nastanak Antologije proznih uradaka dvadeset i jednog autora i autorica s područja jugoistočne Evrope (kakvog li nemaštovitog, ali
„Čovjek je tek onda zaboravljen, kada mu je ime zaboravljeno." (Gunter Demnig)
© Jochen Staadt
Mesingane pločice se nalaze na trotoaru ispred kuće, posljednjeg dobrovoljno izabranog prebivališta. S tog mjesta put je najčešće vodio u prisilna prebivališta, poznatija kao koncentracioni logori ili logori smrti. Ovo kamenje s mesinganom pločicom, na kojoj uz „Ovdje je živio/la" stoji ime osobe, njen datum rođenja i