U doba dok su naši životi još bili snažno uslovljeni starim (dobrim?) Blogom, nebrojeno puta sam čula, što od in-, što od outsidera, da je taj isti Blog jedinstven u svijetu. Jerbo nitko nema što *** * imade: blog koji je istovremeno i forum, gdje je preglednost komentara i "tko koga šta i zašto" izvanredna i nenadmašena. Plus jedinstveni design, plus ...
E, pa drage i dragi moji, bacite pogled AMO, pa recite, šta vidite? Je l´ vam nekako poznato? Ne obraćajte pažnju da je najnoviji
Eto, ja zaredala s pitanjima blogerskom društvu. Ovaj put me zanima vaše mišljenje o:
Koje filmove, TV emisije ili serije, knjige i muzičke izvođače biste preporučili strancu koji dolazi u Srbiju i putem navedenih medija želi naučiti nešto o zemlji i ljudima među koje dolazi?
Dodato 15.06.: Zahvaljujući Draganu Pavličeviću ispravljam grešku koja mi se u nedostatku koncentracije i zbog istovremenog rada na više poslova, potkrala. Ovdje je, naime riječ o RIZIKU, a ne o KRIZI. Lapsus Memoriae. Ispričavam se čitaocima na nehotičnom navođenju na pogrešne zaključke.
Kineski ideogram za RIZIK [veiđi] se sastoji
Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdjegdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek