Jen´s Blog is one of those I always like to return to. Here is her post where she makes the concept of sevdah more familiar to her fellow North-Americans. I appreciate each effort which opens a window of opportunity for getting to know and understand each other better and which promotes respect for and acceptance of the Other. Therefore I am glad to introduce Jen here. Jen also speaks Jezik and I am sure she doesn´t mind if your comments are either in English or Jezik.
Svaka porodica ima svoje priče. Uspomene što se prenose s koljena na koljeno, ravnopravno s očuvanjem prababinog svadbenog servisa ili djedove vojne knjižice, dokumenta neke države koja je davno prestala postojati.
To su priče koje su-izgrađuju identitet porodice, daju joj značaj drugačijosti i/ili posebnosti. Ponekad nas te priče, jednostavno, podsjećaju na svakodnevicu nekih herojskih ili mučnih vremena o kojima smo u školi učili samo u superlativima i opisima sudbonosnih društvenih događanja. To su često osobne priče koje o vremenima značajnih povijesnih događanja
Postoji jedna anegdota, koju rado pominjem kada se povede razgovor o aktivizmu i mogućnostima pojedinca da utječe na promjene. Osobno smatram da je u pitanju Urban Myth, ali priča, istinita ili izmišljena, svakako je vrijedna pomena.
Priča se da je jednom prilikom Gandhija posjetila grupa
Rođena sam u Ulici bratstva i jedinstva.
Ulica i jeste i nije mala, što će reći, par kuća u parnom i par u neparnom nizu, ali višekatnice, pa bilo živahno u njima. Živjelo se, radilo, za sunčana vremena vješao čisti veš na prozore, a prljavi gurao po skrivenim ćoškovima stanova. Djeca se igrala po dvorištima, susjedi uzajamno pomagali, ponekad neki podviknuo na onog drugog ili komšinica komšinici – skoro pa iz milošte – kose počupala, ali nikada se ozbiljnije kavge nisu događale.
Svaka kuća imala dvorište, neka veće, neka
by RPS, Sarajevo
(Onima koji nerado pišu na engleskom, a žele učestvovati u diskusiji: autor također govori i srpski/bosanski/hrvatski)
The Amish keep showing up in the most unusual places, like a discussion on a B92 blog in Serbia. Usually these reports focus on the most obvious aspects of their community, like their distinctive dress or lack of technology. I have always found them to be fascinating and I guess I am more than a casual observer of Amish communities. As a Mennonite Christian, we share a similar understanding of faith and a joint
Što povezujete s vremenom 1967 – 1969?
To je pitanje koje je „Arte Magazin“ (koji izdaje francusko-njemačka TV stanica Arte) postavio oko 1000 ljudi širom Njemačke i čije rezultate je objavio u avgustovskom izdanju.
Evo kako su odgovorili ispitanici:
Muzika / muzičari / bands 77%
(77% povezuje taj period prije svega s određenom vrstom muzike, muzičarima i određenim bendovima)
Uglavnom se prvo sjete Beatlesa, pa Rolling Stonesa, Hendrixa, Janis Joplin, Bee Geesa, Bob Dylana, The
Čvrsto, onako kao što đak prvak drži novčić, svoj prvi džeparac, kojim može kupiti cijeli šareni svijet (pitanje je samo - što?)?
Labavo, kao što držimo poklone kojima ni oni što su ih nam poklonili ne vide ni svrhu ni vrijednost?
S dva prsta, kao što se drže djetetove ukakane gaće?
Držite li život na dlanu kao par kapljica vode za ustitranog ljetnog popodneva?
Ili je Vaša ruka ispružena, jer se na njoj život upravo ogleda poput goluba što slijeće povjerljivo na dlan?
Čini li Vam se, ipak, da netko (nešto?) drugi
Language is a key defining element in the psyche of a people - it gives a critical reference frame with regard to how we interact within our world. Different langauges have differing ways of breaking up perceived realities and of giving expression to them. To illustrate this, consider how a language identifies the person with an emotion or a feeling.
For example, in English, we would say "I