"Želeo bih da apelujem na vaše osećanje fer pleja i vaše osećanje časti. Naša zemlja je, kao i vaša, drevna, sa drevnim ubeđenjima. A Kosovo je kolevka naše cvilizacije"
Imajući u vidu kako lekari Srbiji savetuju roditelje dece sa bilo kojim mentalnim poremećajem da je bolje da ga „odmah daju u ustanovu gde će imati negu“ ili ženu kojoj su savetovali da bebu odmah odnese u tu ustanovu i pre dojenja „kako se ne bi vezivala“, postalo mi je jasno – Srbija je ovaj savet primenjivala do pre 8 godina i nad kosovskim Albancima. Srbija tj. doktori koje smo MI birali na izborima su primenjivali razne metode prema našim sugrađanima, uključujući i proterivanja iz gore pomenute kolevke. O zatvaranju, vezivanju i „umirivanju“ na druge načine ne treba trošiti reči. Sistem je isti, sve su ostalo nijanse.
Ono osećanje časti i drevna ubeđenja su došla do izražaja u Aranđelovcu. Gomila nevladinih organizacija ljupkih naziva „Naši“, „Svetozar Miletić“ (nije mi rod), „Naša Šumadija“ i naravno čuveni „Ravnogorski pokret“ je krenula da zaštiti čast od „antisrpske emisije Peščanik“ koja širi „mržnju prema Srbiji, SPC i svemu u čemu se oličava zdravo i normalno društvo“. Zamišljam da se ovo dogodilo u Velikoj Britaniji, ali mi ne ide. Uz svo široko tumačenje slobode izražavanja, njihovo „pokazivanje nezadovoljstva“ kroz višednevni govor mržnje u lokalnim medijima, kao i poziv u ovom saopštenju, a imajući u vidu da je faktor „Kosovo-kolevka“ i način na koji Srbi štite tu čast – mislim da bi „drevna ubeđenja“ postala DRVENA ubeđenja i to po glavama učesnika na promociji Peščanika. Međutim, sasvim se slažem sa poslednjom rečenicom u saopštenju:
Kada su me prošle godine pitali šta mislim
Organizacioni odbor skupa građanske solidarnosti
Vas poziva
Na javni skup
„Odgovor građana na nasilje“
Više od nedelju dana posle zabrane „Povorke ponosa“ u Beogradu i napada na državljane Francuske, Grčke, Australije i Libije, država nije odlučno reagovala i pored svih obećanja. Oni koji prete i vrše nasilje su se suočili samo sa prekršajnim prijavama ili kaznama zbog neposedovanja lične karte i održavanja zabranjenog skupa. Niko nije procesuiran zbog pretnji manjinskim grupama, većina napadača na strane državljane nije uhapšena, a govor mržnje je i dalje prisutan. Najave zabrane organizacija „Obraz“ i „SNP 1389“ nisu dovoljne i građani sa pravom očekuju da država jasno reaguje na svaki akt nasilja, ma prema kome on bio usmeren.
Sa druge strane, imamo koaliciju za evropsku Srbiju, koja podrazumeva evropske metode borbe za evropsko Kosovo i evropsku Srbiju sa evropskim Kosovom u njenom sastavu. Šalu na stranu, do danas sam mislio da se samo ministar Jeremić bori tzv. "diplomatskim sredstvima" za naš omiljeni „teritorijalni integritet", kad danas videh da je Predsednik Tadić preuzeo vodeću ulogu. Naime, njegov kabinet se sablaznuo nad vestima da se on u Njujorku „rukovao i komunicirao" sa Hašimom Tačijem, Premijerom Kosova. Zaboravite na trenutak za koju ste partiju glasali (pa makar to bio i SRS) i zamislite se nad činjenicom da živite u državi čiji se Predsednik hvali da se sa nekim nije rukovao/komunicirao, „a ni razmenjivao poruke" (tako kaže Kabinet). U najmanju ruku saopštenje zvuči kao da je Predsednik lično naredio novi Kosovski boj usred Njujorka. Koliko se sećam, Predsednik Srbije i Premijer Kosova su komunicirali tokom propalih pregovora, makar tokom one večere u Beču sa koje je pobegao kolega Koštunica. Ja nisam glasao Tadića da bi mi se hvalio kako sa nekim nije razmenjivao poruke/komunicirao niti se rukovao. Ako je naslov „Radikali i Tači udruženim snagama napadaju Borisa Tadića" nešto što priliči sajtu DS-a, onda OK. Meni zvuči kao rečnik koji se koristi od strane DSS i SRS.
1. Niko od predstavnika vlasti ili političkih partija nije od najave zabrane pa nadalje pozvao (makar telefonom) mene ili bilo kog od organizatora. Da sam političar i da se ovo desilo, to bi bio minimum ljudskosti i lepog vaspitanja.
Što se tiče našeg sugrađanina Đorđević Vlastimira, on je takođe uhapšen na granici (Starog grada Budve i Budve) . On je odgovoran za prebacivanja tela kosovskih Albanaca u sekundarne grobnice u Srbiji. Ne znam da li mu je bilo u planu, ali toliko je dobro uradio svoj „posao“, da čak i kada je skoro 1000 tela iskopano na par desetina kilometara od Terazija (Beograd, Srbija), niko se nije preterano uzbudio. Nezainteresovanost javnog mnjenja za sudbinu tela iz famoznih hladnjača kojima su leševi doveženi, svakako je pomogla čika Vlastimiru da se krije kao građevinski radnik u Budvi.
Sramota je što većinu Srbalja zanima da li Tolimir ima državljanstvo, da li je hapšen u Beogradu ili negde drugo, koliku je bradu imao Đorđević u trenutku hapšenja i da li hapšen ovde ili onde u Budvi. Nisam čuo da je neko pričao o tome ZBOG ČEGA SU ONI U HAGU ? U svakoj normalnoj zemlji bi tom prigodom verovatno sve TV stanice emitovale specijalne emisije,a kod nas ništa. Raspravlja se i dalje o trivijalnim pitanjima. Zbog toga sam odlučio da se i ja pridružim ovom diskursu.
Prilikom ukazivanja na drastično kršenje ljudskih prava, građani odmahuju rukom govoreći da su i njihova prava ugrožena, navodeći nezaposlenost i niske penzije
Iako većina građana Srbije misli da se ljudska prava u Srbiji uglavnom poštuju, pre bi se moglo zaključiti da velika većina i ne zna koja su im prava i slobode zagarantovane.