Marsel Dišan, autoportret

Tamo gdje se preciznost tehničkog crteža rastače u eteričnost akvarela ili iskrivljuje u kakvu apstraktnu sliku,  a proračuni na kojima je zasnovano njegovo dimenzionisanje preslažu u stihove slobodne rime, e tamo  nastaje i ova priča.

Kod Horhea na blogu  okačio sam jednu glavolomku, prigodnu uz tamnošnju, odličnu, priču  o djevojčici i šibicama.   Tačnije, okačio sam dva problema, od kojih sam onaj drugi sam osmislio.

Pošto kod Horhea uglavnom svraća uzan krug ljubitelja kvalitetno neobične literature, pomislih da možda ovom problemu  posvetim zasebni post, jer  smatram da je  baš dobar. A klikeraša na blogu, fala bogu, ne fali.

Dakle, da ne dužim, evo postavke problema:

Prikazan je niz brojeva napravljenih od šibica. Potrebno je odrediti koji broj dolazi umjesto upitnika.

Pod kolektivnom svješću obično se podrazumjeva zajedničko znanje, iskustvo, moral, skup običaja i vjerovanja koje dijeli neka grupa, odnosno, zajednica ljudi. Kolektivna svjest predstavlja naš (fundamentalni) mentalni referentni sistem, čije nam je ustrojstvo poznato i blisko, i unutar kojeg se osjećamo sigurno - kao svoji na svome. Ono je produkt, ali ujedno i kohezioni faktor jednog društva.
Reklo bi se da nam je ovakvo definisanje pojma kolektivne svijesti, kao par exelance noumenalnog entiteta, iako dato u krajnje apstraktnom obliku, sasvim blisko i prihvatljivo. Ono se odlično uklapa u našu sliku svijeta.

Vladimir Tatlin - Spomenik III Internacionali

Ko o čemu, kurva o skraćenju :)

Šta ću, danima sam već “opsjednut“ razmišljanjima o ... you know, pa osjećam potrebu da ista sa nekim podjelim. A blog mi se čini pravim mjestom za tu vrstu autoterapije.

Hi, i am docsumann, and i am dmted!

Hi, docs.

Ustvari više  ponedeljak raano ujutro, a i nogomet je onaj američki. S špicoliku loptu.

U noći između nedelje i ponedeljka, tačnije u 0:30 po ponoći, počeće 54. Super Bowl, između Kanzas Siti Čifsa i San Francisko 49ers-a.

Evo ga, kao što sam i obećao :)) 

Pretpostavljam da su malobrojmi oni muškarci ovdje na blogu, a i šire, koji se ama baš nikad nisu oprobali u obaranju ruka. Takvu pojavu zasigurno karakteriše stepen vjerovatnoće ravan negledanju bar nekog od  crtaća sa Duškom Dugouškom do napunjenih 14 godina .

 L’œil du silence,  Max Ernst

Zamislite (ako već nećete praktično da probate) tri tačke na listu papira, raspoređene kao tjemena jednakostraničnog trougla. Ne, ne , ne radi se o masonskim simbolima...

Smatrate da Madona ima fantastične scenske nastupe? Možda više preferirate U2 performanse, ili su pak Muse live izvođači po vašem ukusu ... well, obratite pažnju na ovog "momka" i ovaj jedinstven spoj tehnologije i umjetnosti.