bilo, pa prošlo, što i jeste odlika jedne jednokratno neprolazne mladosti.

 Mental Floss for the Globe

Spot britanskog benda Spring King, sniman u Herceg Novom i Boki, konačno je ugledao svjetlost dana (i Youtube-a)

”Riječ je o jednoj socijalno angažovanoj priči. O lokalnim momcima koji sanjaju neki bolji život, neki daleki svijet, neki glamur koji im je trenutno nedostupan i koji žele da osjete. U tom svom fantaziranju dolaze na ideju da ukradu jahtu i da oprobaju sreću i otisnu se ka svojim snovima” – objasnio je  producent benda, Renato Renierra, koga smo prije dvadesetak dana zatekli na Škveru.

Spot je sniman u brodogradilištu u Bijeloj i na nekoliko hercegnovskih lokacija, kao i u unutrašnjosti Boke i Porto Montenegru.

‘Kada samo došli u brodogradilište, prvo mi je jedan inžinjer onako u neobaveznom razgovoru dočarao da je ta firma u stečaju i ispričao cijelu priču oko poslovanja. Kada smo izašli iz njegove kancelarije i krenuli da gledamo lokacije za snimanje prišli su nam radnici u radnim odjelima i ponudili kolače. To je bilo neprocjenjivo, to je momenat koji me nevjerovatno dojmio, jer sam samo prije pet minuta čuo kako nemaju posla i ko zna da li su i kada primili platu, a oni nas nude kolačima. Neprocjenjivo”, prepričava Ranierra svoje iskustvo sa snimanja  i kaže da tako nešto nije nigdje drugo doživio.

preneseno sa - herceg novi. cool

gost autor: drzurin otac

sveti Ivan na pučini 

Nalik na paučinu mrkozelene boje i kao sito gusta, povija se na vjetru zelena  grana koromača koji izrasta iz pukotine bijelog kamena na vrhu lukobrana!...

 gost autor: drzurin otac

Ne sada. Trebalo je to prije. Mnogo, mnogo ranije. Ako ni zbog čeg drugog, onda zbog nje same.

Sada, nažalost, kada su već minule tolike godine  -  povratak voljenoj i ima i nema nekog naročitog smisla...!? Ali, zar se u ljubavi može tražiti smisao kada osim nje ništa drugo nalik joj nije, te kada ni ona sama to ne traži? I, otkud da baš sada nastupi trenutak u kome se javlja, nju koju sam toliko volio...?

gost autor: drzurin otac

Stojim nasrijed dvorišta  koje je posuto pijeskom da se ne bi kupilo blato, i koje je sa svih strana ogradjeno visokim zidom od ćerpiča, jer je kuća nekada bila turska...

Izvan zida dvorišta vide se samo topole i poneka trepetljika baš kao što je ona sa presječenim vrhom na kome se vidi rodino gnijezdo i roda koja u njemu upravo raščešljava svoje perje!

Danijel Žeželj, CITY OF DREAM

Na prvu bi se dalo pomisliti da će ovdje biti riječi o tehnici sviranja bubnjeva četkicama,  što džez bubnjari  često upražnjavaju, no,  nije o tome ovaj tekst. Mada ima tu i džeza i ritma, a boja najviše.

gost autor: drzurin otac

Na livadi podno visokih trepetljika, u smiraj dana,  Simka  je gledala uz glatko deblo čekajući Vukadina  da iz gnijezda  snese  pirgava jaja  ptice zvane „zelenika“ – ptice zlatovrane!

U Rodetovom bostanu, na pjeskovitoj zemlji njive, duguljaste dinje  su mirisale i iz daleka  viđene bile su opervažene bijelim, mahovinastim dlačicama, budući su još bile zelene. Rijeka pod obalom  obraslom  gustim rakitama, glasno je šumjela, a onda su jaja bila  u Simkinim rukama. Četiri zelena , duguljasta  i tamnim pjegama prošarana jaja. Iz  njih je onda  trebalo  „točiti svilu“...?!

Marsel Dišan, autoportret

Tamo gdje se preciznost tehničkog crteža rastače u eteričnost akvarela ili iskrivljuje u kakvu apstraktnu sliku,  a proračuni na kojima je zasnovano njegovo dimenzionisanje preslažu u stihove slobodne rime, e tamo  nastaje i ova priča.

Što manje treniram to više imam potrebu da pišem o weightliftingu. Kao da se opravdavam pred samim sobom... samom po sebi. Kad bih bar znao da je ta uzročnost dvosmjerna  kolko danas bih prestao da pišem ... No ne znam. Prestanem ja na dan-dva,  al' ništa ...

:))))))))))))))))

OVO  mi je  jedan od najdražijih tekstova objavljenih na blogu B92.

Njegovog junaka od tada nisam sreo ni jednom ... do prije neki dan. Naravno, ponovo je kafana bila mjesto našeg susreta. Samo sam ovoga puta ja bio na atrofiranoj strani, a on ponovo velik i jak kako mu i priliči.