:))))))))))))))))
OVO mi je jedan od najdražijih tekstova objavljenih na blogu B92.
Njegovog junaka od tada nisam sreo ni jednom ... do prije neki dan. Naravno, ponovo je kafana bila mjesto našeg susreta. Samo sam ovoga puta ja bio na atrofiranoj strani, a on ponovo velik i jak kako mu i priliči.
Salvador Dali, Crucifixion (Hypercube)
“...Ja imam Euklidovski zemaljski um, i kako sam mogao s njim rješavati probleme koji nisu s ovoga svijeta? I savjetujem ti da nikad ne razmišljaš o njima, dragi Aljoša, posebno ne o Bogu, bez obzira postojao on ili ne. Sva ta pitanja su potpuno neprikladna za um kreiran na ideji o samo tri dimenzije.“ - Ivan Karamazov, „Braća Karamazovi“ FM Dostojevski
Koncept viših dimenzija, ako izuzmemo raznorazne teološke predodžbe nebesa i sličnih nadnaravnih krajolika, u striktno formalnom smilu izvorno je skopčan sa matematikom.
Vinset van Gog
Letimičnim skeniranjem sportskih tv kanala, dalo bi se zaključiti da je snuker, danas, globalno najpopularniji vid bilijara.
Mada, opet, on je geografski usko skoncentrisan na britansko ostrvo i kinesko govorno područje u Aziji. Ima izuzetaka, ali su oni baš kao i u vaterpolu – potvrda glavnog principa raspodjele sfera uticaja.
U narodu, našem (tko god da smo), i dalje je bez premca po popularnosti klasični rupaš, sa svim podtipovima glede pravila koja se u detaljima razlikuju od grada do grada, lokala do lokala.
Moj omiljeni tip bilijara je karambol. A ova zaljubljenost traje već 30 i kusur godina. Vjerovatno da je tome doprinjela CG particija mog kolektivno nesvjesnog, odnosno podatak da je upravo sto za karambol (donesen iz Italije) bio smješten u Njegoševoj biljardi na Cetinju.
gost autor: drzurin otac
Danima i misecima san bija pod streson, od svita i ljudi oko sebe , od njihove ratnohuškačke propagande i života s njima , jer se jedino od života i more poludit! Tribalo mi je poć u doktora, ali ne običnega, vengo na psihijatriju...
... kad mu vrijeme nije.
Samir Bano (Liban)
Drvo o kome je ovdje riječ zapravo je termin iz bodibildinga, i slikovito opisuje detalj donjeg dijela leđa, koji kod ekstremno izdefinisanih takmičara, svojom trouglastom formom i ispruganošću podjeća na božićnu jelku.
gošća autorka: riply
Mikeleov tekst o strini mu Stojki je bio inspiracija da u dahu izlijem priču o mojoj babi i sačuvam je od zaborava u nevidljivoj ženskoj istoriji Crne Gore.
Jovana je rođena neđe u poslednjoj deceniji 19. Vijeka. Ne zna se tačna godina, a njena djeca su govorila da baba dodatno krije godine jer je bila starija od đeda. Bila je potpuno plave kose I plavih očiju, pa su je zvali Bela, mliječnog tena koje sunce nikada nije vidjelo, niska i zdepasta. Podigao je stric koji je bio bez djece, tako da je, koliko je to bilo moguće u okvirima tog vremena, bila mažena i pažena kao djevojčica.
Gost autor: drzurin otac
Nejmam više što dodati ni vodi, a ni vatri - veli Hikmet Vejsilu dok skupa stoje kraj šanka u Vejsilovom tek otvorenom kafiću koji se zove "Osmica"...
- A i ti, brate Vejsile, nisi treb 'o kafić otvarat ' ovdi, ukraj čaršije, nego ispred kantonalne vlade.
gost autor: anonymous
gost autor: drzurin otac
Osmomartovska poklon-priča svim blogericama…
Zategnuta je bila bijela tkanina čaršava ispod njegovog zgrčenog tijela, koje , jutros rano, probudi iznenadan san ...
gost autor: moj brat
„ Valja mi Jovan za stotinu druga ! „ – ovako je vojvoda Petar Vukotić glavnokomandujući sjeverne crnogorske vojske naveo u jednoj od prepiski sa knjazom Nikolom I, za vrijeme devet krvavih dana na Šobajićima, sigurno najkrvavije i najteže bitke u cnogorsko- turskom ratu 1875 – 1878 .