Na mom prethodnom blogu došlo je do žestoke rasprave (ako se to tako može nazvati) o problemima prihvatanja doseljenih ljudi. Prvenstveno je bila reč o Beogradu, a kasnije se priča raširila
Dragi blogeri, vi ćete biti prvi koji će diskutovati na ovu temu. Tek posle idu ostali.
Takav je red pobogu.
:-)
Preneću ceo tekst sa sajta Nove stranke i molim vas da vašim sugestijama pomognete da popravimo ove stvari koliko možemo.
Svedoci smo svakodnevnih pritužbi na elementarno ponašanje i izgled lekara i drugog medicinskog osoblja.
Savet za zdravstvo Nove stranke je zbog toga sastavio:
Najbolje što bi mogao da uradi za sebe, nas i ostale jeste da da ostavku kada shvati da ne može ništa da promeni i da ono što je pisao ne može da primeni, i da javno objasni šta i ko ga je u tome sprečio.
Kao što se iz ovoga vidi, ne dajem mu velike šanse da bilo šta sprovede.
Najgore što može da mu se desi je da kao i onaj koga je najžešće kritikovao, ostane u pokušaju upornog sprovođenja nečeg što se tada više neće ni prepoznavati.
kukusigameni 21:53
Predlažem da ukoliko idete u neki park sa sobom povedete suprugu, ćerku, komšinicu, koleginicu, bilo koje žensko stvorenje, da vas ne bi saletela ekipica sa povicima: "Ti si peder! Ti si peder!"
Ako se pak sami zadesite na klupi u parku i priđe vam grupa mladića sa pitanjem da li znate nekog pedera, odgovorite odlučno: "Da znam, evo sad jedan ode tamo levo, mamu mu nenormalnu."
U protivnom, nosite zdravstvenu knjižicu u džepu i što manje materijalnih vrednosti.
"I found him a loyal friend and good company. He was a dentist whom necessity had made a gambler; a gentleman whom disease had made a vagabond; a philosopher whom life had made a caustic wit; a long, lean blonde fellow nearly dead with consumption and at the same time the most skillful gambler and nerviest, speediest, deadliest man with a six-gun I ever knew."
Vajat Erp o Dok Holideju
Prošlo je oko godinu i po dana od početka mandata ove nove vlade. Ide i Nova 2014. godina, u kojoj ćemo prema najavama morati da stežemo kaiševe i očekujemo samo najgore. Pravo je vreme da postavimo sebi neka pitanja. Da li nam je išta bolje za ovih godinu i po?
I kolika praznina nastaje gubitkom ovakvog čoveka?
Neka mu je večna slava.
Na političkoj sceni Srbije često je prisutno promišljanje vezano za opozicionu stranu političkog tržišta, da je neophodno smanjiti uticaj lidera, da je potrebna promena lidera i uopšte da su personalne promene ključ za bolje uspehe opozicionih stranaka. Takvo promišljanje
Dobar deo života sam proveo u Ateljeu 212. Čak mogu reći da kad pomislim na pozorište, pomislim na Atelje. Još u mladosti sam odlazio na predstave zahvaljujući kartama koje je otac jednog mog prijatelja dobijao preko sindikata. Zbog tadašnje mladosti najverovatnije nisam razumeo sve što je iz grla glumaca dopiralo do mene ali sam uprkos tome srećan što sam odrastao baš uz tu prašinu, pokretni krov, miris i najvećim delom magiju velikana. Kasnije su ta odlaženja u Atelje postala nezaobilazna potreba, pa sam neke predstave gledao po nekoliko puta. Šta neke? Skoro sve.
Moj dragi gost je danas hoochie coochie man
Ne ulazeći previše u odgonetanje dileme da li su GMO štetni ili ne po zdravlje, jer dokaza za štetnost izgleda da ipak nema, a neoborivih dokaza da su apsolutno bezbedni teško da ikad može biti pošto se uvek i u sve može sumnjati, čini mi se važnim da se na početku razdvoje dve stvari.
Jedna je ponašanje i uticaj velike kompanije koja se time bavi, Monsanto. Novac kojim Monsanto raspolaže je očigledno ogroman, i on mu omogućuje da vrši uticaj na vlade, na sudove, omogućuje mu da obezbedi donošenje propisa koji Monsantu idu u prilog, iako su daleko od zdravog razuma.